Kategorije
Duhovnost

Molitva u vrijeme grozote, u vrijeme spasa (Lk 21,20-28)

uz #današnjeEvanđelje: četvrtak 34. tjedna

Jesenji pogled na tornjeve Bazilike Srca Isusova prije potresa (Palmotićeva, Zagreb)

Nije li ovo još jedan, malen ali drag dokaz, da je Luka vjerni Pavlov pratilac. “Otkupljenje” (άπολύτρωσις 21,28), taj kamen-temeljac, samo on i samo ovdje jedini u Evanđeljima preuzima iz slavnog ranog Pavlova pisma Korinćanima (1 Kor 1,30) u kojemu je prvi zapis o Uskrsnuću (1 Kor 15) i prvi zapis o Euharistiji (1 Kor 11), i iz zrele, velike Poslanice Rimljanima gdje ga Pavao u svojoj razvijenoj teologiji dvaput rabi (Rim 3,24; 8,23). “Odmazda” (ἐκδίκησις 21,22) također je Lukin specijalitet. Osim ovdje samo je dvaput prije spominje kao Božju obranu (Lk 18,7s) naznačenu u priči o nepravednom sucu i udovici, gdje također, kao i ovdje, Isus govori o dolasku Sina Čovječjega.

U godini sv. Ignacija (https://www.ignacije.hr) dok u Družbi Isusovoj (https://isusovci.hr) nastojimo VIDJETI SVE NOVO U KRISTU, mrvica s Gospodareva stola na našemu Fakultetu filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu (https://www.ffrz.unizg.hr) za predah i smirenje, obnovu snaga, za živo traženje sloge koja je u Kristu, za čitanje i slušanje.

Kriste Kralju, kako su točne i precizne tvoje riječi! Ovih dana kada se sjećamo Vukovara, odmah razumijem tvoju najavu da ćemo vidjeti opsjednuti grad koji će ubrzo biti opustošen (Lk 21,20). Znamo, o strahote, što znači kad poganska, zločinačka noga gazi grad (21,24)! Tmurni časi našega poganstva (καιροῖ ἐθνῶν 24) nisu negdje daleko, nego ovdje, među nama. Dopusti mi zato, Gospodaru sveti, da se sav moj jad koji se kao u čir stisnuo, rasprsne i razlije pred tobom!

Nisu li upravo danas žene u blagoslovljenu stanju zabrinute?! Odzvanja im tvoj “Jao!” Majke se pitaju kako će othraniti, odgojiti, podići svoju djecu u ovim našim danima, u ovom našem svijetu koji smo napravili (Lk 21,23). Danas ljude tišti težak strah (21,26) od bolesti i od lijekova, od zagovornika i od protivnika. Možemo izdahnuti, kažeš, od iščekivanja onoga što nam dolazi (21,26).

Kad računamo kako je s klimom, brzo shvaćam tvoje riječi o znakovima na suncu i mjesecu i zvijezdama, o moru i valovima koji se bučno dižu i prijete da nas potope (Lk 21,25). Ne samo naše raspadljive, zemaljske, nego i nebeske, duhovne sile, koje nas nadilaze, klimaju se, teturaju (26).

Nije li već tu “bezizlazna tjeskoba”, teška blokiranost (συνοχή 21,25) među narodima koju proročki najavljuješ? Ljudi umiru baš kako nagoviještaš. Mač bolesti odnosi ih svojom oštricom. I virus i smrt, i bolest i lijek, i preuveličavanje i omalovažavanje, i strah i bunt, velika su mučnina na zemlji (ἀνάγκη μεγάλη 21,23). Pa upravo je nad našim narod opak gnjev (ὀργή 23) i zbog pritiska i zbog ustanka, i zbog predugačkih dana kušnje, i zbog bijesnog optuživanja.

Ali to sve najavljuješ kao spasonosno vrijeme tvojega dolaska. Kažeš da je to čas svete kontemplacije, a ne grozomorne vječne propasti. Motrit ću te kako u ljudskom liku, prema riječi proroka, preda mnom stojiš u znaku otajstva (Lk 21,27). Kao na dan tvojega uskrsa, sjajit će se tvoja sila (δύναμις), vidjet će se tvoja prava važnost (δόξα 21,27). Zoveš me danas da se uspravim i uzdignem glavu (ἀνακύπτω) jer si ti blizu Otkupitelju naš (Lk 21,28)!

Kad dođe stiska i prijetnja – poučavaš – ne moram se od naravi dati na opću zbrku, agresivnu galamu i bježanje. Jasno kažeš da se ni u silinu svetoga grada ne mogu oholo pouzdavati jer je ljudskom rukom podignuti i bit će zgažen. Iz bolne povijesti to već znam. Samo ti ostaješ. Nek se vidi istina o našoj smrtnosti, nek se zna da su i sve nebeske sile – uzdrmane, poljuljane – tebi podložne! Tebi jedinom pripada istinska osveta i odgovarajuća naknada, Spasitelju svega stvorenoga. Uzvratit ćeš svakom po djelima. Uspostavljaš, izvršavaš pravdu (ἐκδίκησις Lk 21,22), donosiš ono pravo opravdanje, ustaješ kao obrana (usp. 2x ἐκδίκησις Lk 18,7.8). Koja je utjeha znati da su to tvoji dani (2x ἡμέραι 22.23)! Koje li blaženstvo čitati i razumjeti Pismo jer, gle, to se ostvaruje – tumačiš (Lk 21,22). Otac naš ispunja (aor. pasivni πίμπλημι) što je pisano, što je objavio.

Ilustracija: rekonstruirano Sveto Lice prema torinskom platnu

Niko Bilić, SJ

Kategorije
Duhovnost

Jedino je u tvome imenu spas (Lk 21,12-19)

Uz #današnjeEvanđelje, srijeda 34. tjedna

Josef Aleksius Kastner, Oltarna slika u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31, Zagreb

U tjednu Krista Kralja ovaj evanđeoski odlomak izvrsno pokazuje da Gospodin govori svojim odabranima, živoj zajednici svojih učenika, nama. Devet put pojavljuje se grčka zamjenica “vi” (ὐμεῖς) u raznim oblicima. Pet je glagola koji stoje u drugom licu množine (odvoditi Lk 21,12; uzeti 14; predati 16; biti 17 i steći odnosno “spasiti” 19). Na nas će dići ruke, na nas će se tvo sve svaliti. Mi k srcu uzimamo da će nam dati mudrost.

U godini sv. Ignacija (https://ignacije.hr), o 500. godišnjici njegova obraćenja, dok želimo VIDJETI SVE NOVO U KRISTU, mrvica s Gospodareva stola na našemu Fakultetu filozofije i religijskih znanosti (https://www.ffrz.unizg.hr) posvećeno napose preplašenima i bolesnima, i svima onima koji se s ljubavlju i znanjem iskreno brinu za naše zdravlje. Zajedno u Kristu protiv virusa koji napada, ubija, razara, dijeli ljude!

Bože, koji dolaziš, poznavatelju vječnosti i dana budućih, tebi donosim težinu duše svoje. U ovo malo riječi sav svoj život želim sabrati i podastrijeti tvojemu milosrđu. Prije strahota i velikih potresa koji dolaze (Lk 21,11) – upozoravaš – zgrabit će me i staviti svoje ruke (χεῖρ) na mene, trpjet ću progonstvo (διώκω), predat će me pred svoje skupove i zborove (συναγωγή), zatvorit će me pod stražom (φυλακή), odvesti pred vlasti (βασιλεύς), pred našu ljudsku hegemoniju (ἡγεμών Lk 21,12) i pred kraljevstva ovoga svijeta (usp. Iv 18,36). Svalit će se to na mene zato da svjedočim o tvome imenu (μαρτυρία Lk 21,13).

Tvoje je ime važno (ὄνομά μου Lk 21,12.17). Jedino je u tvojemu imenu naša snaga i naš spas. Poradi tvojega imena (ἕνεκεν 21,12) vrijedi, po tvom imenu i zbog njega (διά 17) mogu izdržati patnju, nositi križ koji mi i moji najbliži (usp. 21,16) na leđa tovare, sve da me i u smrt vode (θανατόω 21,16). Upiši, usrdno molim, svoje sveto, vječno ime u samo središte mojega duha i tijela, ureži ga – evo sada! – u dno mojega srca!

Kako to protuslovno zboriš, Gospodine, – da će me usmrtiti (Lk 21,16), ali i da mi neće ni vlas s glave propasti (21,18)!? O da, usred grozne prijetnje, blažena utjeha! I vlasi na glavi prebrojene su mi, Otac ih ne zaboravlja (usp. Lk 12,6s). Koja je to sigurnost i ohrabrenje! Sve ako mi i život oduzmu, ma ni najmanji djelić mojega bića neće biti izgubljen, odbačen. Neće otići u propast.

Ne dopusti mi da unaprijed trošim snage, uigravam se po svome i namještam unaprijed (προμελετᾶν) svoju apologiju (ἀπολογέομαι Lk 21,14) kojom ću odbrusiti, braniti se kao da nosim krivnju. Ako se već prije samo na svoje sile oslanjam i uvježbavam, mogu se zapriječiti u onom presudnom: Ti mi daruj svoja usta (στόμα) i svoju mudrost (σοφία Lk 21,15) kako si obećao! To je bitno. Tako neće nitko od onih koji mi se suprotstavljaju moći ni postaviti se (ἀνθίστημι), ni govoriti (ἀντιλέγω Lk 21,15) protiv mene.

Ako je po tvom imenu (Lk 21,12.17), tvojom ću snagom, s ljubavlju primiti što mi čine i majka i otac (γονεῖς), i braća i sestre (ἀδελφοῖ), i rodbina (συγγενεῖς) i prijatelji (φίλοι Lk 21,16), pa bila to i neka bolna izdaja. Prihvatit ću svu mržnju (μισέω 17) koju ljudi usmjere na mene, Isuse.

Učini srce moje po srcu svome, strpljivom i ustrajnom, upornom i izdržljivom (usp. ὑπομονή Lk 21,19), u Ocu ukorijenjenom i usidrenom, zagrljenom! Tako ću imati život (usp. Iv 10,10), tako ću doći do svoje duše (ψυχή Lk 21,19), steći ću je (κτάομαι 19).

Niko Bilić, SJ

Kategorije
Duhovnost

Hvalite i uzvisujte ga dovijeka (Dn 3) – audio

Otpjevni psalam u srijedu 34. tjedna: Dn 3, 62-67

Jao meni, reče Prorok, jer čovjek sam nečistih usana i u narodu nečistih usana prebivam. Strašno je kad nam je komunikacija zagađena neprijateljstvom i optuživanjem. Svetogrdno je kad brata, sestru s kojim pristupam istom Kristovom stolu proglašavam zločincem. Virus, bolest i liječenje ne smijemo zlorabiti za stvaranje neprijateljstva i fanatičnost.

U godini sv. Ignacija (https://www.ignacije.hr), o 500. godišnjici njegova obraćenja, dok želimo VIDJETI SVE NOVO U KRISTU, mrvica s našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu (https://www.ffrz.unizg.hr).

Za utjehu i ohrabrenje bolesnima, umirućima, tugujućima, za potporu i snagu liječnicima, medicinskim sestrama, bolničarima… koji se bore za naše zdravlje protiv svih vrsta virusa.