(Lk 11,1-4 – Kad je Isus svoje učio moliti Očenaš)
Kako prigodno! Na blagdan Kraljice krunice Evanđelje o molitvi!
Ti, Gospodine, premda si Sin, premda si jedno s Ocem, molio si, na mjestu tišine i samoće sa svojim Bogom.
Ivan Krstitelj, asketski pustinjak, žestoki zapovjednik obraćenja i pokore, svoje je učenike naučio – moliti!
Pouči ti nas, Isuse! Nauči me kako da govorim Ocu, kako da prepoznam da je kralj, kako da od njega tražim hranu iz dana u dan. On mi jedini grijehe može oprostiti.
Ne stavljaj me na kušnju, Gospodine, ta znaš da sam maleno, nejako biće!
Isuse, blaženi Učitelju, daruj mi danas svetu poslušnost i strpljivu pažljivost za Tvoje riječi.
Tebi predajem svu nečistoću srca svoga, očisti me da te mogu vidjeti. Ti mi daruj svoj mir jer jedino tako ga mogu među ljude nositi.
Znaš dobro, Gospodine, kako često do u dubinu i svjesno osjećam svoje siromaštvo i jad, poniženje koje sam često i sâm skrivio. Zato k tebi vapim, smiluj se, pogledaj na me!
Poznaješ dobro moju sudbinsku žestoku glad i žeđ za pravednošću koju hrana i piće ovoga svijeta ne mogu utažiti. Zato Tebe, kralju nebeski, koji si pretrpio našu nepravdu, vruće zazivam!
Dopusti mi da već danas osjetim kako me Otac nebeski – ne zbog mojih zasluga, nego zbog tvoje ljubavi – tješi u mojoj žalosti, hrani i nasićuje me, iskazuje mi svoje milosrđe koje dušu liječi.
Gospodine Isuse, dobri Učitelju naš! Ti nam govoriš o dragocjenu bogatstvu unutarnjega života, o onom blaženstvu koje nam Otac dariva. Važno ti je što u srcu nosimo.
Gledaš bezbrojne ljude koji idu za tobom. Tu su i oni bolesni i uzeti koje si ozdravio, tu su i oni opsjednuti koje si oslobodio (Mt 4,24). Evo ih iz Galileje, sa sjeveroistoka gdje je deset gradova, iz velike Judeje i glavnoga, svetoga grada Jeruzalema, i s istočne strane rijeke Jordan gdje su od davnina Ruben i Gad i pola Manašeova plemena (4,25).
U tim dušama gledaš današnje proroke (Mt 5,12). Pozivaš ih na radost jer želiš da tvoja radost bude u nama i da naša radost bude potpuna (Iv 15,11; 16,24). Pozivaš ih da kliču kao što duh tvoje Majke kliče u Bogu, Spasitelju (Lk 1,47).
Ti znaš da nam Otac dariva utjehu (Mt 5,4). Ti vidiš kako Otac može utažiti našu preveliku glad i žeđ za pravednošću (5,6). Ti si jedno s Ocem koji nam, kad smo milosrdni, iskazuje svoje smilovanje koje nema granica (5,7). Zajedno s tobom njegovi smo sinovi kad donosimo tvoj mir (5,9).
Oslobodi nas od nečistih duhova i pokaži nam da gledamo kako to vlada nebeski Kralj koji nam sprema veliku plaću (Mt 5,8.12).
Daj da osjetimo kako smo loze na tebi, trsu božanskomu, posebice onda kad nas vrijeđaju, proganjaju, i lažno optužuju (Usp. Iv 15,5; Mt 5,11). Tvoji smo, a ti si ponizni Božji siromah koji do kraja ispunja Očev Zakon (usp. Sef 2,3).
S dubokom sućuti klanjamo se tvojoj svetoj smrti na križu, a ti nam podari milosnu utjehu koja tvoju dušu do vrha ispunja na dan uskrsnuća (usp. Mt 5,4).
