Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na petu vazmenu nedjelju u godini A: Dj 6,1-7; 1 Pt 2,4-9; Iv 14,1-12
Posvećeno svim molitvenim članovima, prijateljima i dobročiniteljima Zaklade za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević u Palmotićevoj 31 u Zagrebu. Hvala vam na velikodušnoj, ustrajnoj pomoći u ovoj važnoj misiji.
Najnovije na našem Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana.
Po datumu slavimo danas sv. Filipa i sv. Jakova. Evo nam Filipa u evanđelju. Za naviještanje vjere ne traži se grandiozni nastup, velebne riječi ni proklamiranje kolosalnih istina, niti zapanjujuća čudesa, nego svagdanja ljubav prema bližnjemu. Tako Riječ Božja raste. Kao kraljevski svećenici sami sebe i sav stvoreni svijet prinosimo kao duhovnu žrtvu. Na dan Bljeska bila je to misa zahvalnica za dar mira i slobode.
Danas se Kristovi vjernici, ljubljeni od Boga i Spasitelja našega, uskrslog Isusa, okupljaju na trenutcima smirenja za naše srce i prikupljanja svete hrabrosti iz Srca Gospodinova. Pristupamo kamenu temeljcu naše vjere – vjere kojoj je prva svrha svagdanje služenje. U posluživanju bližnjih vjera se očituje po uzoru na Gospodina i Učitelja koji pere noge učenicima kod središnjeg slavlja Pashe. U svagdanjem služenju mi se kao živo kamenje ugrađujemo u duhovni Dom.
Kad im je oprao noge, kad im je dao svoje tijelo za hranu i krv za piće, kad je zaključno razjasnio da je on pashalno Janje, upoznali su ga, spoznali su tko je on i tako znaju Oca nebeskog. U Isusu vide Oca! Tridesetak je godina na svijetu, tri godine poučava ih i s njima živi – pa zar ga još uvijek nisu upoznali? Zato je vrijedno ovih četrdeset dana nakon uskrsnuća. To je sada sasvim nova korizma proslavljenog Gospodina, za razliku od one korizme posta, pustinje i kušnje. Prije: odricanje i oslobađanje, pročišćenje; sada: vjera! Vjera je program i ove pete vazmene nedjelje, i tako sve do Spasova, do Uzašašća.
S poštovanjem ovih dana ponovno otkrivamo kako je sloga i jedinstvo hrvatskoga naroda u Kristu. Vidjeli smo prekjučer – ove godine upravo na Prvi petak, dan Kristova Srca – dostojno obilježavanje bljeskovitoga junaštva koje je donijelo početak oslobođenja domovine i prestanak rata. Služena je sveta misa za sve žrtve, vojne i civilne, na kojoj je bio narod zajedno sa svojim vlastima. Jučer naša se je mladost okupila na trgu Presvetog Trojstva u zlatnoj dolini požeškoj sa svim biskupima da proslave sveti Trs na kojemu smo mi loze – zato da rod donesemo. Na tom je trgu naš blaženi Ivan prije sto godina 1926. održao susret hrvatske mladeži. Ponovno osjećamo kako je sloga i jedinstvo hrvatskoga naroda s Isusom koji želi da ondje, gdje je on, budemo i mi.
Evo nam u evanđelju Tome koji nosi u sebi zdravu logiku i želi znati. Toma je predstavnik onih domaćih Židova. Filip s grčkim imenom zasigurno je od onih drugih helenističkih, i otvoreno iskazuje našu osnovu ljudsku dubinsku želju da nekako dođemo do onoga što nam je dosta, što će utažiti našu dušu, posve ispuniti duhovnu žudnju čovjeka. Dobri Isus daje odgovor i Tomi i Filipu. Stvar je povjerenja u svetog Učitelja Isusa prihvatiti da je Otac u njemu i da je on u Ocu. Tu najdublju povezanost pokazuju Isusove riječi i Isusova djela.
Čudesna je logika vjere: Otac ostaje u njemu, on je u Ocu, ali svejedno Isus s ovoga svijeta odlazi k Ocu – odlazi u svojoj mučeničkoj smrti, i potom, nakon četrdeset specijalnih uskrsnih dana, u Uzašašću. Nakon što je kao uskrsnuli Učitelj nastavio pouku o Bogu Kralju, on odlazi. Pripravlja nam mjesto u Očevim stanovima, kod nebeskih stolova. Ovdje sedmorica novoizabranih đakona daju se na posluživanje, ondje to zacijelo čine anđeli Božji.
Dragi Učitelj, Mesija, prema naumu Očevu, dopustio je da bude kamen koji su graditelji odbacili zato da nas dovede do žive vjere, do zdravog, utemeljenog povjerenja u Boga. Za nas on je kamen dragocjen, odabran, stijena na kojoj iz tame nepouzdanja, beznađa i lažnih očekivanja, iz krajnje, stalne uznemirenosti srca možemo stupiti u divno svjetlo vjere, napuniti se Duhom i mudrošću, osloniti se na njega.
Kad su đakoni stupili u službu, cijelo mnoštvo hramskih svećenika, koji su bili zauzeti svagdanjim životinjskim i drugim liturgijskim prinosima, sada prihvaća Mesiju i vjeruje u njega. Tako Riječ Božja raste. Tako svi mi postajemo svećenici Boga Kralja. Više ne prinosimo starozavjetne klanice, paljenice i ljevanice, nego novozavjetne duhovne žrtve. Nisu li upravo to ta velika djela o kojima Gospodin poučava na Posljednjoj večeri? Kad se s ljubavlju brineš za svoga bližnjega i poslužuješ ga, kad svoje muke pridružuješ presvetoj Muci Gospodnjoj, onda ispunjavaš svrhu svoje vjere, vidiš ljubav Očevu dok kontempliraš Isusa, koračaš i napreduješ prema blaženom boravištu, koje ti je Gospodin pripravio jer želi da ondje, gdje je on kod Oca, budeš i ti.
