Kategorije
Duhovnost

Isusu, Spasitelju duše i tijela (Mt 9,1-8)

u njegovu gradu Kafarnaumu

uz današnje Evanđelje: četvrtak 13. tjedna

U jubilarnoj godini sv. Ignacija (https://www.ignacije.hr), o 500. godišnjici njegova obraćenja i 400. njegove kanonizacije, dok tražimo kako VIDJETI SVE NOVO U KRISTU, s našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu (https://www.ffrz.unizg.hr) i Filozofsko-teološkoga instituta, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana (http://www.ftidi.hr) – vrijedi li ovo za osvježenje i klimatizaciju duše u ovim ljetnim danima, kao usrdan vapaj Bogu za Ukrajinu i za cijeli svijet?

Hvala ti, Gospodine dobri, što si opet doplovio na ovu, našu stranu, u svoj grad! Pred tobom mogu ispitati što mi to moje životne sile sputava i koči, što mi sve dušu zarobljava, oduzima. Nemoć i nepokretnost obuzele me. Ne mogu, ne vladam.

Moji me bližnji nose i – blago meni! – donose k tebi. A ti svojim nezaboravnim, nebeskim očima, svojim božanskim pogledom vidiš vjeru – njihovu, i moju. Prepoznaješ dijete u meni, očinski me prihvaćaš i bodriš. Odmah ideš u najveću duhovnu dubinu, u središte. Uočavaš moje grijehe. I proglašavaš čudesnu, radosnu vijest: Evo, upravo mi bivaju otpušteni moji grijesi! Otac nebeski otpušta ih. Daruješ mi oproštenje, pomirenje. Samo ti, Gospodine, oslobađaš sve zatomljene energije u meni da bujaju i cvatu, otpuštaš bolesne kočnice.

Kao što vidiš našu vjeru, tako vidiš i naše misli kad te, potkovani slovima koje po svome nalazimo u Pismu, osuđujemo i proglašavamo bogohulnikom. Svoju dobrohotnu učiteljsku riječ upućuješ mi ne samo u mojoj paraliziranosti, nego i kad, evo, razotkrivaš moje zle namisli. U svom srcu smišljam zlo, a ti me stavljaš u pitanje, pitaš me: “Čemu?” Kao časni, iskonski mudrac iz Pisma tražiš: “Koja je korist?” Radi čega ja, čovjek, Božje stvorenje, snujem zlo u srcu, kujem opake naume? Što dobivam s time?

Mene pitaš je li lakše pred publikom govoriti o oproštenju grijeha ili izravno narediti da ustanem iz svoje uzetosti i da živim.

Sine Božji i Sine Čovječji, i kad te optužujem i sudim, ti mi pripravna srca daješ živi dokaz svoje vlasti. Ti si vidio vjeru, vidio si i znaš osudu u srcu, a sada meni daješ vidjeti i znati da ti imaš vlast opraštati grijehe na zemlji.

Zato mi Božjom riječju zapovijedaš da ustanem i ponesem bolesnički ležaj, da nosim svoj križ. Šalješ me – ne na pozornice našega svijeta, pred nepregledna mnoštva, nego među moje najbliže, u moj dom, kojemu od početka po naravi pripadam. Poslušno polazim jer mi daješ dio od svojega uskrsnuća.

Kako čudesno! Zbog onoga što na meni činiš sve ove ljude napunja sveti Božji strah. Zbog tvojega čuda ja sam razlog da slave Boga. Prepoznaju i shvaćaju kakvu je silnu vlast Bog dao nama ljudima.

30. 6. 2022.

Niko Bilić, SJ

Kategorije
Duhovnost

Ključevi (Mt 16,13-19)

Čudesno! Ključeve onoga što mu je u središtu, što je program svega njegova djelovanja – kraljevstvo nebesko – Gospodin povjerava jednom čovjeku – Šimunu Petru (Mt 16,19).

Uzvišena je to, presudna vlast: što Petar ovdje zaveže, što stavi u okove i zatvori, zabrani, to je i ondje, kod Oca Isusova, tako (“na nebesima” Mt 16,17.19), kod Oca koji je Petru dao veliku objavu; što ovdje razriješi i oslobodi, tako to i Otac na nebesima čini (teol. pasiv. “svezano”, “odriješeno”). Ključevi su to koji obuhvaćaju sav Božji (“nebesa”) i sav ljudski prostor (“zemlja”).

Gospodin je učenike pitao za mišljenje o svojemu “ja” (“Tko sam ja?” Mt 16,15), Petar je dao odgovor (“Mesija”, “Sin živoga Boga” 18). I sada Gospodin na tom temelju gradi svoju živu zajednicu, zajednicu koja je vezana uz njegovo božansko “ja” i izvire iz njega, postoji zahvaljujući tome “ja”.

Vidi:

Kategorije
Duhovnost

Molitva Gospodaru mora (Mt 8,23-27)

Uz današnje Evanđelje: utorak 13. tjedna

Rembrandt Van Rijn, Krist u oluji na Galilejskom jezeru

Vrijedi li ovo kao duhovna rashlada i osvježenje na ovim ljetnim temperaturama, lahor u vrućini? I kao molitva za žrtve potresa u Afganistanu i mir u Ukrajini. U godini sv. Ignacija Lojolskoga, o 500. godišnjici njegova obraćenja i 400. godišnjici njegove kanonizacije, s našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu i Filozofsko-teološkoga instituta, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana u istraživanju: kako danas u ovom svijetu novih medija razumjeti, prihvatiti i primijeniti Evanđelje?

Kad se ukrcavaš na lađu, Učitelju božanski, s tvojim te vjernim učenicima slijedim (usp. Mt 8,23). Ova burna mora svega stvorenoga svijeta, sve oluje i divlje valove koji moj život prekrivaju tebi, Gospodine, donosim.

Pravi veliki potres (σεισμὸς μέγας Mt 8,24) nastaje na ovom našem moru po kojemu tvoja lađica, s Petrom na čelu brodi, kao što će to biti kad anđeo s neba na dan Uskrsa siđe na tvoj grob da raskine pečate (σεισμὸς μέγας Mt 28,2).

Daj mi oćutjeti, Sine Božji, onaj nebeski spokoj, blaženi mir i žuđenu opuštenost u srcu kad spavaš dok se silni valovi podižu preko cijele lađe da je progutaju i odvuku u mračne pra-dubine. Još više, daj mi vidjeti kako ti, Gospodine, čuješ moj usrdan vapaj, krik duše moje kojim te preklinjem: “Spasi – da ne odem u propast!” (Mt 8,25).

Puštaš da te iz tvojega mira podignem. Spremno primam tvoj prijekor jer ti vidiš moj kukavičluk, poznaješ moju nedostatnu i premalenu vjeru, žaljenja vrijednu (Mt 8,26).

Smjerno se klanjam tebi, Gospodaru silni, kad ustaješ (ἐγείρω Mt 8,26), kao što ćeš u onaj dan od mrtvih ustati (ἐγείρω Mt 28,6). Slušam tvoj moćan glas koji ulijeva povjerenje i pokazuje da vladaš situacijom. Prijetiš, ne meni, nego vjetrovima koji snažno pušu i svoje kolo vode, prijetiš pobješnjelu moru koje se diglo i luduje.

Čudesno, na božansku riječ od početka je u tami nastalo svjetlo, a sada nastaje silno smirenje, nasuprot velikom potresu – velik spokoj (γαλήνη μεγάλη Mt 8,23). I vjetar i more pokorno slušaju tvoju riječ. A meni ostaje sveto čuđenje i divljenje tebi. Još jednom, još dublje otkrivam tko si ti, kakav si (Mt 8,27).