Kategorije
Duhovnost

Čekamo Gospodara

uz 19. nedjelju u god. C: Mudr 18,6-9; Heb 11,1-2.8-19; Lk 12,32-48

Josef Aleksius Kastner, Oltarna slika u Bazilici – narodnom svetištu Srca Isusova, Palmotićeva 31, Zagreb

Poslušajte:

U ovim novim medijima skroman prinos s našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu i Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana o sadržaju i poruci biblijskih tekstova koji se čitaju u liturgiji na 19. nedjelju u godini C.

Nismo mi golema, silna vojska, nego smo malo stado. Praotac Abraham je u početku krenuo tek sa svojom obitelji i najbližim rođacima. Malo stado. Nije nam u vlasti ovo ili ono kraljevstvo ovoga svijeta, nego Otac nebeski daje nam svoje kraljevstvo. Njemu je milo da mi vidimo i znamo, prihvaćamo da je on Kralj. Abraham ne traži povratak u Kaldeju iz koje je otišao, nego s povjerenjem ide u domovinu u koju ga Bog vodi.

Gospodin Isus, Učitelj Božjega kraljevstva i Pastir maloga stada upozorava na srce. Gdje nam je srce? Današnje evanđelje Božja je pohvala za svaki čas kad smo pomno pazili na svoje blago, kad smo iskreno voljeli i radili za svoju obitelj, kad smo se s ljubavlju brinuli za svoj dom i svoj posao, za svoju domovinu, znajući da je sve čisti Božji dar.

Abraham i Sara, i kad su stekli pregolemo bogatstvo, nisu toliko marili za to. Željno su iščekivali sina kojega im je Bog obećao. Izak je njihov jedini, ljubljeni – njihovo blago. A ipak, otac Abraham i njega spremno prikazuje i prinosi Bogu jer dobro zna da Izak Bogu pripada.

Čusmo u prvom čitanju iz Knjige Mudrosti kako je Božji narod već tamo u egipatskoj Kući ropstva njegovao nadu i proročki osjećao da će doći izbavljenje. Bog im je unaprijed najavio. I kad su počeli čudesni znakovi – i skakavci i obadi i žabe i čirevi i opći pomor – taj Božji sud, Izraelovi sinovi prepoznaju početak. U samoj noći Pashe oni su opasnih bokova, sa štapom u ruci. Svjetiljke im upaljene.

Mi danas – jesmo li imali jačih znakova? Karantena po svemu svijetu, teški potresi u našoj domovini od kojih se još nismo oporavili, promjene u klimi i teške vrućine, rat protiv Ukrajine, kakav iz iskustva nažalost dobro poznajemo, rat koji traje i traje, i evo jučer kobna prometna nesreća sa cijelim autobusom i to hodočasnika. Pa što je to? Jako dobro vidimo da smo malo stado. Naš krhak život u Božjim je rukama. Bog je Kralj.

Zato Isus opominje i hrabri. Blago tebi kad u sakramentu pomirenja upališ svoju svjetiljku, nađeš svoj mir, otvoriš vrata svome Gospodaru koji kuca, jer on stiže u pravi čas i ne kasni! Blago tebi ako iz dana u dan marljivo skupljaš svoje blago u nebesku blagajnu, gdje ga ni kradljivac ni moljac ne napadaju. Blago tebi, ako budno čekaš svoga Gospodara jer, evo, već danas pristupa i prostire nam euharistijski stol. Opasuje se ponizno da nas posluži – i to samim sobom: tijelom i krvlju pashalnoga Jaganjca koji vodi u slobodu, vodi u onu Obećanu zemlju u kojoj Bog kraljuje.

Dobro Petar pita! Gospodinovu pouku ne prima nažalost sav svijet, ali Gospodinova pouka jest za sve njegove učenike, za malo stado – ne samo za svećenike i biskupe, za redovnike i redovnice. Ovo je evanđelje božansko „Hvala!“ svima onima koji vjerno, razumno upravljaju kućom svojega života. Za tu je svrhu Bog otpočetka stvorio čovjeka: da bude mudar, dobar gospodar.

Blago nama kad znamo i ispunjavamo volju svojega Gospodara! Blago meni, kad svome mužu, svojoj ženi, svojoj djeci, svojoj sestri, svome bratu čovjeku dajem punu mjeru, pravi obrok Kristove ljubavi koju evo i danas kod oltara u svetom sakramentu primamo.

7. 8. 2022.

Niko Bilić, SJ

Kategorije
Duhovnost

S trojicom odabranih na Gori Preobraženja (Lk 9,28b-36)

Uz današnje Evanđelje: blagdan Preobraženja Gospodinova, 6. kolovoza (god. C)

Lodovico Carraci, Preobraženje (1594-95), Pinacoteca Nazionale, Bologna, Italia

Poslušajte!

Upravo nakon što si najavio da neki neće okusiti smrti prije nego dođeš (9,27), izabireš me da pođem s tobom, Izabraniče Očev ljubljeni! Je li to “danas osam dana” u dan počinka – tvoj dan, posvećeni? Ili još više: je li to dan osmi, novi početak (ἡμέραι ὀκτώ Lk 9,28)?

U molitvi si. S Ocem, s Duhom Svetim. Tvoje lice sada je nebesko, bez prikrivanja pokazuje da ti jesi. I tvoje odijelo bliješti bjelinom. Primaš me u tajnu svoje molitve gore, u visinama, na gori.

U toj slavi koja je kod Boga sada se vide dva Božja muža: Mojsije, poslušan do smrti, i Ilija, kojega je Bog slavno uzeo k sebi. Molitva je razgovor. Odmah idete u središte: novi Izlazak, tvoj izlazak (Lk 9,31) – tvoja mučenička smrt i tvoje slavno uskrsnuće, pashalni Jaganjče! Ispunit će se u svetom Gradu. To je tvoje krštenje, reći ćeš, i da ti je mučno iščekivanje (Lk 12,50).

Umjesto da budno pazim, cijelo tijelo mi je otežalo, utonulo u blaženi san. 

Da li me to tvoja sjajna pojava, dok se moliš, budi? Vidim te u tvojoj slavi (Lk 9,32) – ljepše nego najljepši san. Prepoznajem i Mojsija i Iliju, i Zakon i Proroke. Baš odlaze. Što ću reći u zanesenosti? Ah, ne znam. Lijepo mi je: mio san, tvoja nebeska slava! Predlažem sjenice (Lk 9,33), kao za Blagdan. I to je spomen na Izlazak (Lev 23,43).

Kad eto, dok još govorim, stiže oblak. Potpuno nas prekriva i mi smo u njemu. Zbog toga me hvata strah, premda je oblak od početka znak Božje prisutnosti (Post 9,14; Izl 19,9; 34,5)

Učitelju, Gospodaru, zapovjedi mom srcu i mojoj pameti da se sa svom pažnjom zaustave u svetom času. Otac s neba govori: Ti si njegov, Dijete njegovo, Očev Sin, Izabranik – od vjekova odabranik njegove ljubavi. Bilo je to već kod krštenja na Jordanu (“Ti si Sin moj” Lk 3,22), bit će to kod tvojega Izlaska kad Otac u uskrsnuću potvrdi da si njegov. Evo i sada! Tebe, jedino tebe vrijedi u svemu i do kraja slušati, tebi vjerovati.

Učitelju, Gospodaru! Daj mi da svom dušom poslušam Očev vječni glas (2x φωνή Lk 9,35.36). Daj da usprkos svojemu strahu svim bićem uđem u oblak Božji i sav svijet tebi donesem u molitvi, u poniznom klanjanju. I zanijemjet ću, ušutjeti dublje od oca Krstiteljeva na početku (Lk 1,20). I kad mi samo ti ostaneš (Lk 9,36), čuvat ću svetu tajnu o svemu što si mi pokazao.

Kategorije
Duhovnost

Kristu, Učitelju, koji poziva (Mt 16,24-28)

uz današnje Evanđelje: petak 18. tjedna

El Greco, Krist nosi križ (1580.)

Progovaraš mi, Učitelju moj, i pitaš o mojim željama. Hoću li za tobom? Onda se moram odreći i zatajiti sebe, ne tebe (ἀπαρνέομαι Mt 16,24; 26,34.35.75). Moram uzeti svoj križ, stup sve svoje muke i svojega jada, kao što si ti svoj teški križ nosio. Inače te ne zavrjeđujem (usp. Mt 10,38). Moram slijediti tebe, a ne lažne ideale. Moram ići tvojim stopama, ne trčati preda te.

Ako samo svojim silama, oslanjajući se tek na sebe i svoju moć želim dušu spasiti, odvest ću je u propast. Ako izložim, istrošim i dadnem dušu svoju za tebe, naći ću je.

Kakvu ću korist imati ako postignem i dođem do svega na svijetu, a dušu svoju povrijedim i oštetim. Pa što ja mogu dati kao naknadu i punu cijenu za svoju vlastitu dušu?

Važno je što radim jer ti ćeš doći, Suče svih duša. Doći ćeš u sjaju Očeve vlasti, u pratnji svih svojih glasnika i izaslanika, i tada ćeš mi uzvratiti.

Nije to neizmjerno daleko. S naglaskom potvrđuješ (ἀμήν Mt 16,28). Dolaziš, Kralju, i prije nego što smo svi mi osjetili okus smrti.

5. 8. 2022.

Niko Bilić, SJ