Autor: Niko Bilić

(3. nedjelja u god. B): Mk 1,14-20

U današnjem evanđelju vrijedi najprije paziti na Isusove svete oči. Divan, božanski pogled zaustavlja se na Petru i na njegovu bratu Andriji, na Jakovu i Ivanu. Odabire braću jer to su ljudi koji se od malena znaju, jedan pred drugim su autentični. Isus ne ostaje zagledan u neku zamišljenu ideju ili u sama sebe. Ne gleda općenito, nego prepoznaje čovjeka u njegovu svijetu: u kojemu bacamo svoje mreže, krpamo ih; sa svojima smo u obitelji, sa suradnicima…

U naš svijet dolazi živa Božja Riječ, evanđelje Božje – dolazi Isus! Svojim životom, svojim postupcima i riječima on naviješta radosnu vijest Očevu (usp. “evanđelje Božje” Mk 1,14), donosi Očev glas. Vrijeme je sazrelo, čekanje je gotovo i isplatilo se. Kralj, Bog, tu je, nadohvat ruke (usp. Mk 1,15). Božja samilost i sućut došla je (usp. Jon 3,10). Sažalilo mu se i smililo nad nama kao u Jonino doba. Pokazuje nam svoj put (usp. Ps 25,4). Zato mi svoj nov pogled, svoju vjeru od sada možemo graditi na tom temelju. Evanđelje, Riječ Božja – Isus sâm, pravi Bog i pravi čovjek – razlog je, prostor i živi oslonac za naše povjerenje i našu vjernost.

Današnje evanđelje potvrđuje da Gospodin dolazi u ovaj naš realni svijet, a ne neki idealni, daleki, zlatni prošli svijet. Ivan, Preteča, bačen je u tamnicu (Mk 1,14). A sve zbog Herodovih nesređenih, iskvarenih obiteljskih odnosa i bračne nevjernosti. Zbog pogažene ljubavi. Poznajemo li to i danas? O da, nažalost! Riječ nas Božja spasonosno raskrinkava i oslobađa. Gospodin prolazi uz more (usp. Mk 1,16) našega života koje dobro poznajemo. Od njega živimo, s njime se mučimo. Kad ga oluja izopači, prijeti nam smrću.

U svom donošenju Božjega evanđelja u takav svijet Gospodin neće ostati sam. Svoje oči upravio je na odabrane i odmah zove: “Pođi za mnom! Budi kao ja!” Nisu li upravo Kristove ljubazne oči snaga za umijeće ostavljanja, otpuštanja: odmah napuštaju mreže (Mk 1,18); oca, lađu i najamnike (1,20). Od sada “kao da” (5x 1 Kor 7,29-31) ništa nemaju. Pa to je obraćenje i preokret u pameti (Mk 1,15) koje Isus traži. I nije to bijeg ni prijezir. Oni su ribari. Ribari će i ostati, ali onakvi kakvima ih Isus čini. Obećava: “Učinit ću da postanete ribari ljudi” (Mk 1,17). On može stvoriti novoga čovjeka. I dalje oni imaju mrežu, ali ne kao zamku da zarobe. To je sada mreža Božjega kraljevstva koju Učitelj tumači: “Kraljevstvo je nebesko kao mreža bačena u more…” (usp. Mt 13,44).

Petrov primjer zorno potvrđuje. Na kraju Isusove škole, poslije Uskrsa, opet on veli: “Idem ribariti!” (Iv 21,3) na istom ovom Galilejskom moru. Tada će ga Gospodin triput pitati o njegovoj ljubavi (Iv 21,15-17) i tada će postati sasvim jasno tko je i kakav je ribar ljudi. Dobri pastir svoje mu stado povjerava na skrb. “Pasi, čuvaj!” – nalaže i ponavlja, triput. Ribar ljudi to može jer su oči Kristove pomilovale njegovu dušu i do kraja osvojile njegovu ljubav; može jer je primio dar oproštenja za svoje trostruko zatajenje.

Molitva: Ostaviti sve

24. 1. 2021.

Niko Bilić, SJ

uz #današnjeEvanđelje (subota 2. tjedna)

U ovih osam molitvenih dana opet otkrivamo kako jedinstvo počinje unutar osobe – koja sebe drži u cjelini i nije podijeljena, u miru je s Bogom i svojim bližnjima. Dok Gospodina optužuju da je izvan sebe, molimo napose za one koji od novoga virusa i od bezbrojnih potresa trpe duševne grozote. Dao Bog da dobrota prema stradalima utemelji jedinstvo svih Kristu vjernih duša!

Dolaziš u kuću, Učitelju dobri. Zacijelo svoju u Kafarnaumu, kamo si se doselio iz svoga Nazareta da ti bude stan (Mt 4,13). Ona ista u kojoj su, kroz otvor na krovu, četvorica vjernika spustila uzetoga (Mk 2,4). I sada je opet kuća puna. Iznova se cijelo mnoštvo okupilo (ὄχλος Mk 2,4; 3,20), žele do tebe. Gdje si ti, tu zajednica buja. Ti si izvor jedinstva.

Jesu li Dvanaestorica uza te? Ta izabrao si ih ponajprije zato da budu s tobom (Mk 3,14). I sad nemate kad ni jesti (Mk 3,20). Osjećaš svu težinu ljudskoga života. Ni kruh svagdanji nemaš.

Bit će jasno da te pogrešno optužuju kad kažu da želiš srušiti Hram – Očev dom (Mk 14,58); ili – evo sada, za koji čas – da si sotonski suradnik i da u demonskom duhu djeluješ (Mk 3,22. Pokazat će se da te krivo shvaćaju kad govore da si Ivan Krstitelj, da si Ilija ili Jeremija, da si neki od starih proroka (Mk 16,14), a sada već kruže glasi i dopiru do tvojih da nisi pri sebi, da si sav ekstatičan, poludio (Mk 3,21). S dobrom voljom oni dolaze. To su tv oji (Mk 3,21), tvoja rodbina, Nazarećaninovi Nazarećani, koji te znaju jer si kod njih odrastao. Njihov si. Malo kasnije postat će jasno da je tu i tvoja majka (Mk 3,31).

Žele pomoći, to im je dužnost. Izišli su obuzdati te i ukrotiti, vratiti te na pravu mjeru, staviti natrag u našu normalu, dozvati te k pameti da dođeš k sebi. Žele te postaviti opet na prugu života.

Spasitelju, daruj spasenje onima koji trpe od gladi i koji umiru od gladi! Pogledaj na one, koje lažno optužuju da su umobolni i ludi! Danas te ipak posebno molim za ljude koji pate od duševnih tegoba, smetnji i ozbiljnih bolesti; za duše ko je progoni strah, stiska i tjeskoba, pritisak i preduboka tuga; koje tište neprestane mučne misli, preteški osjećaji i unutarnja hladnoća, nespavanje, bespomoćnost i ostavljenost, stezanje i bol, poremećaji u tijelu i umor bez kraja; za sve koji se boje da će sići su uma.

Isuse naš, kada dođe čas, doista će ti duša biti potresena (Iv 12,27) i na smrt žalosna, spopast će te užas i tjeskoba (Mt 26,37.38; Mk 14,33), bit ćeš u smrtnoj muci, u agoniji; za nas ćeš se krvlju znojiti (usp. Lk 22,44). Ti znaš, Gospodine. Pomozi, izbavi, spasi! Pošalji svetoga Tješitelja!

23. 1. 2021.

Niko Bilić, SJ