Zazivi Kristu – uz današnje Evanđelje: subota 5. vazmenog tjedna
Gospodine, daj da u tvojoj ljubavi, u tvome križu i uskrsnuću, što dublje i sve više upoznajemo Oca koji te je poslao! Gospodine, smiluj se!
Kriste, izabrao si nas da budemo tvoji sluge. Oprosti nam što smo tražili ljubav ovoga svijeta i što nismo čuvali tvoje riječi! Kriste, smiluj se!
Gospodine, kad nas mrze i progone, daj da se s kajanjem sjetimo kako smo mi tebe svojim grijesima prije mrzili i progonili. Poštedi nas i čuvaj u svojem imenu! Gospodine, smiluj se!
Kakav je to silan, božanski – prevelik – zahtjev koji stavljaš pred mene!? Da ljubim kao što si ti nas ljubio (“kao što sam ja vas ljubio” Iv 13,34; 15,12), da ljubim kao što je Otac tebe ljubio (15,9)!? Život svoj polažeš, dušu svoju daješ za nas jer nas ljubiš (15,13). To je najveća ljubav. Život nam daješ (Iv 10,28). Sada i meni zapovijedaš, i treći put ponavljaš, da mi jedni druge tako ljubimo (“ljubite jedni druge” Iv 13,34; 15,12.17).
To mogu jer si mene uzeo za prijatelja (Iv 15,16), ti si mene izabrao. Meni si, evo, sve objavio (γνορίζω 15,15), i nisam u tvom ropstvu. U početku pastiri su prepoznali i poslušali što im je Gospodin obznanio (γνορίζω Lk 2,15), a ti sada, za Pashu, meni priopćuješ sve što si čuo od Oca (Iv 15,15). Sebe mi daješ.
Prijatelj sam ti ako činim prema tvojoj riječi, ako stvaram ono što ti zapovijedaš (Iv 15,14). Želiš i osposobljavaš me da ispunim Očevu prazapovijed s početka, njegov blagoslov (“Donosite rod!” Post 1,28). Zato si me izabrao (Iv 15,16). I upravo zato što si me ti izabrao mogu donositi plod, plod kojemu daješ trajnu vrijednost. Donijet ću rod tako da u tvoje ime, s tvojim srcem, molim Oca i on će mi dati što zamolim. U tome je plodnost, u tome je prava veličina mojega života.
