Autor: Niko Bilić

Uz #današnjeEvanđelje, subota u 1. tjednu Došašća

U jubilarnoj godini sv. Ignacija (https://www.ignacije.hr), o 500. godišnjici njegova obraćenja, Družba Isusova (https://www.isusovci.hr) nastoji VIDJETI SVE NOVO U KRISTU. U Došašću cijeli prvi tjedan gledamo onu prvu svijeću koja označava svjetlo Kristovo. Sjaji. Vrijedi li ovo kao tračak koji rasvjetljuje, tješi, ohrabruje i daje snagu? Zrnce s našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu (https://www.ffrz.unizg.hr) u svijetu suvremene tehnike. #outreach. Za pokoj preminulima i sućut ožalošćenima, za utjehu bolesnima i zahvalu liječnicima, za mudrost i slogu vladarima i buntovnicima u borbi protiv onih pravih virusa koji ugrožavaju život Božjega naroda, za predah i smirenje, za čitanje i slušanje:

Objavi mi, Gospodine dobri, kako to i danas prolaziš ovim našim stranama – i u velegradu i u najmanjem gotovo napuštenom zaseoku (usp. Mt 9,35). Tamo gdje se okupljamo na molitvu i na slušanje Božje Riječi, ti nas poučavaš. Proglašavaš da Bog kraljuje, to je tvoja radosna vijest, i daješ nam svoju terapiju za sve vrste naših boli i slabosti (θεραπεύω 9,35). Zaustavljaš svoj neopisiv, dubok pogled na nama, obuhvaćaš nas svojim nebeskim očima (ὁράω 9,36). I vidiš kako nas gnjave i zanovijetaju nam (σκύλλω) , i jedni i drugi. Bacaju nas amo-tamo (ῥίπτω 9,36). Već je drevni prorok, sin Jimlin, vidio da je tvoj narod “kao stado bez pastira” (1 Kr 22,17). Smililo ti se, tvoje srce uzdrhtalo je od smilovanja (σπλαγχνίζομαι Mt 9,36). Milosrđe te vuče.

Za tebe to je žetva, vrijeme za ubiranje plodova, Gospodinova žetva (4x θερισμός Mt 9,36-38). A od svojih učenika prvo tražiš da mole. Čas je za usrdnu molitvu!

K sebi zoveš svojih dvanaest, koje si odabrao. Mogu li se ja među njima prepoznati! Mogu, ako mi daješ svoju moć koja ponajprije odgovara duhovnom svijetu, da nečiste duhove odstranjujem. To je prvo. Mogu ako doslovce tebe nasljedujem. Dopusti mi da tvoju terapiju dajem za sve naše boli i slabosti (Mt 10,1 usp. 9,35).

Šalješ me ponajprije k ovom, tvome narodu, k onima koji su danas izgubljeni od pritiska i ograničenja, od bolesti i straha, od virusâ i lijekova, od zabune i pobune (usp. Mt 10,6). Ti me pošalji da poput tebe razglašavam: stiže Bog kralj, nadomak je, evo ga (10,7)! Tvoje kraljevstvo nadohvat je ruke. Tu je.

Ljekovitu skrb tvojega Srca, tvojega smilovanja koje vrije i buja, pružat ću našoj ljudskoj nemoći. Ti nas možeš iz našega mrtvila podići, očistiti od onoga što je okaljano, strunulo, gnjilo. Ti možeš izbaciti iz nas sve zloduhe koji nas opsjedaju, uporno nas žele zavesti, obuzeti, razdijeliti, učiniti neprijateljima (usp. Mt 10,8). Pokloni mi, Gospodaru, dok te žarko molim! Daj mi bez moje zasluge i bez naplate (2x δωρεάν 10,8), pa da velikodušno, bez računice, dijelim tvoje darove, ne tražeći uzvrat!

4. 12. 2021.

Niko Bilić, SJ

uz #današnjeEvanđelje, petak u 1. tjednu Došašća

Ove godine baš je Prvi petak i spomendan velikoga, gorljivoga misionara sv. Franje Ksaverskoga, koga Zagreb poznaje po Ksaveru. Zanimljivo, Matejevo evanđelje ističe kako Isus liječi dvojicu slijepaca u početcima i potom opet neposredno prije svečanog ulaska u Jeruzalem! Je li molitva prve dvojice mogla ovako zvučati? U jubilarnoj godini sv. Ignacija (https://www.ignacije.hr) dok u Družbi Isusovoj (https://www.isusovci.hr) nastojimo VIDJETI SVE NOVO U KRISTU i dok pitamo koga to danas Bog zove na ovakav put, evo mrvica s našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu (https://www.ffrz.unizg.hr) za smirenje i okrjepu duši, za čitanje i slušanje:

Vjerujem, Gospodine, da me ti možeš izliječiti od ove zaslijepljenosti strahom, mržnjom i žustrom borbom za ljudsku vlast. Vjerujem da si ti Sin Boga živoga koji je htio postati potomak kralja Davida (Mt 9,27). Prema proroštvu Bog ti je Otac, a ti si njemu Sin, i tvoje prijestolje ostaje zasvagda (2 Sam 7,14.16). Hvala ti što mi još jednom pokazuješ da si ti velik i moćan, i da su moj život i moje zdravlje u tvojoj ruci. Ti, Bog, stavljaš se u službu meni, stvoru neznatnome. Bit će mi po mojoj vjeri (Mt 9,29)

Na svom putu k tebi nisam bez pratnje. Sa mnom je moj brat koji također trpi nedostatak. Slijepi smo. Ne vidimo što se zapravo zbiva, ne možemo pravo dokučiti kakav je to virus zla koji oduzima život, stvara nemir, tlači, dijeli nas i uzrujava.

Zajedno s bratom slijedim te (ἀκολουθέω Mt 9,27), s njime prilazim k tebi. Zajedno s njim zazivam te onako kako će tvoja Crkva činiti tijekom svih stoljeća: Smiluj nam se! (ἐλέησον ἡμᾶς Mt 9,27). Iz velike nevolje vičem.

Ulazim u tvoj dom (Mt 9,28), k tebi pristupam i molim te: Dodirni moje oči (9,29)! Svjetlosti svijeta (Iv 8,12), dodirni me da razaznam i uvidim što se to po volji Očevoj zbiva. U tebi je od početka nama ljudima svjetlo (Iv 1,4), svjetlo istinsko koje prosvjetljuje (Iv 1,6). Dođi u moj svijet! Svijetli punim sjajem u mojoj tami koja te ne može obuzeti (usp. Iv 1,5). I onda će sav moj život svjedočiti za tebe, postojano ću, svim silama, raznositi glas o tebi kamo god dođem.

uz #današnjeEvanđelje, četvrtak, 1. tjedan Došašća

U godini sv. Ignacija (https://www.ignacije.hr), o 500. godišnjici njegova obraćenja, kao Družba Isusova (https://www.isusovci.hr) nastojimo VIDJETI SVE NOVO U KRISTU. U Došašću, dok s cijelom Crkvom zazivamo: “Dođi, Gospodine!”, prava je zgoda da Bogu u molitvi donesemo sve viruse i sve pritiske od kojih trpimo. Evo još jedna mrvica s Gospodareva stola na našemu Fakultetu filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu (https://www.ffrz.unizg.hr) za utjehu bolesnima, u zahvalu i potporu liječnicima, za smirenje uplašenima i uzrujanima, za okrjepu duši i srcu:

Gospodine, Gospodine, k tebi vapim i ponavljam, donosim ti sav naš svijet. Želim li ja uopće ući u kraljevstvo nebesko ili mi je duša toliko upletena i priljepljena za ovo moje, malo, zemaljsko kraljevstvo koje gradim, u kojemu čuvam tek svoju sebičnost?

Nebo će zavladati kad činim, ne samo govorim i zazivam. Izvršiti ono što ti, Oče nebeski, hoćeš – to je put. Primijeniti, ostvariti tvoje riječi, Isuse, ravnati se i postupati prema njima – to je mudrost, to je život. Zato, daj mi sada da zašutim i tebe slušam!

Sišli su, evo, obilni divlji pljuskovi na tvoj narod, prolom oblaka. Izlijevaju se nabujale rijeke naše izmučenosti i bijesa, zapuhali vjetrovi strahova i raznih teorija, ideologija. Napadaju kuću mojega života. Zato još jednom podižem svoj vapaj: Gospodine, Gospodine, ti si do kraja izvršio volju Očevu, ti si Istina! Budi ti temelj ove moje zgrade, da je na tebi gradim! Moje riječi i moja djela samo su pijesak, prah koji se kroz prste prosipa i nestaje. Tvoj Križ i tvoj Uskrs to su velebni, čvrsti, stupovi koji se neće poljuljati.

Kad svoje srce posve na tebe oslonim, u tebi ga ukorijenim, onda sam kao mudrac, razuman, promišljen. Ne daj, Svemogući, da se samo na svoje riječi oslanjam! Ako ne izvršavam što mi govoriš, ako izgovaram tvoje sveto ime uzalud, onda ulazim u kraljevstvo ludosti, zavedeni sam podanik gluposti. Zato, čuvaj me, dobri Kralju nebeskoga kraljevstva!

2. 12. 2021.

Niko Bilić, SJ