Sadržaj i poruka liturgijskih čitanja na 4. vazmenu nedjelju u god. A. – Nedjelju Dobroga Pastira
63. je Svjetski dan molitve za duhovna zvanja. Poziva li Gospodin tebe ili tvoje dijete u svećeništvo i redovništvo? Pogledajmo danas kako se odazvati! Ponajprije tako da se svom dušom zagledaš u Dobroga Pastira koji poziva. Tako ćeš se osloboditi od svih razbojnika koji nisu pastiri, nego te žele zaskočiti i ukrasti dušu. Treba se spasiti od onih opakih koji ne ulaze na vrata tvoje duše, nego drugdje preskaču i probijaju, traumatiziraju na dugi rok. Isus Krist je jedini na kojega se zaista isplati biti navezan.
Za duhovno zvanje ključan je onaj koji poziva. Njegov glas je važan i presudan. Njegov glas slušamo jer nas imenom zove. Na križu, kad je dopustio da ga čavli probodu i pribiju ime je moje u dlanove svoje urezao. Prije nego te je u majčinoj utrobi oblikovao izbliza te ja poznao. Zato mi, koji smo njegovi, poznajemo njegov glas. Glas tuđinca, zov lažnoga boga nije nam poznat i zato ga nećemo slijediti.
Petrov primjer
Kako se odazvati Božjem pozivu u svećeništvo ili redovništvo? Veliku pomoć pruža nam primjer Petra, apostola. Čuo je on Učiteljev glas kad mu je na početku rekao: „Dođi, slijedi me!” Čuo ga je kad mu je najavio: „Zatajit ćeš me. Triput.” Poslije Uskrsa, kad im se treći put ukazao, kad ih je nakon frustrirajućeg bezuspješnog cjelonoćnog ribolova nahranio, Dobri Pastir ostavlja po strane ostale apostole i pronalazi svoju izgubljenu ovcu – Šimuna, sina Ivanova. Petar sluša kako ga imenom zove i pita o ljubavi. Triput.
Petar ulazi na vrata božanskog oproštenja. Više ne ide svojim putovima, nego slijedi Dobroga Pastira koji pred njim ide. Kad je dotrčao do groba još nije bio upoznao Pisma da Mesija treba uskrsnuti. Sada razumije i ovu Isusovu prispodobu. Svi prije Isusa kradljivci su i razbojnici. Koga god veličamo, sve su to naši lažni bogovi. Sada Petar može pred svima otvoreno posvjedočiti: Isusa, koga smo svojim grijesima razapeli, Bog je učinio Gospodinom i Kristom. U njemu jedinom mir je za Ukrajinu i Rusiju, za Iran i Izrael, za Ameriku i Europu. I naša Hrvatska, koliko slijedi glas Dobroga Pastira, toliko će napredovati i živjeti.
Petar poznaje i sluša njegov glas kad mu triput nalaže: „Pasi ovce moje! Sada ti budi dobar pastir poput mene.” Uspjeh je očit. Kad je zatajio svoga Učitelja, gorko je zaplakao čim je pijetao zapjevao. Sada su oni koji njega slušaju duboko potreseni. Sada on njima odgovara na životno pitanje što im je činiti. Na Petrovu riječ pridružit će im se odjednom tri tisuće ljudi!
Krštenje, opoštenje i Duh Sveti
Na taj dan Pedesetnice – na Duhove Petar pred svima skicira važnost svećeničkog reda po kojemu Bog svojoj Crkvi daje krštenje, svetu ispovijed i svetu potvrdu. Davno, od početaka Bog je dao obećanje svom narodu, njihovim potomcima i svima nama izdaleka koje je pozvao k sebi. A svećenici, redovnici i redovnice tu su zato da Bog može na svakoj duši to svoje obećanje i vjerno ispuniti.
Majka prepoznaje glas svoga djeteta od početka. Dijete po glasu pozna svoju mamu jer taj glas od začeća sluša, s njim živi. Tako i mi po sakramentu krštenja i sakramentu pomirenja, po sakramentu svete krizme točno možemo prepoznati glas koji je Put, Istina i Život. Isusov uspjeh s Petrom izvrsno se vidi u Poslanici. Upoznao je izbliza i razumio put Dobroga Pastira i sada ga zapisuje kao trajno svjedočanstvo: Mesija je trpio premda nijedno grešno djelo nije učinio, nijednu grešnu riječ nije izustio. Vrijeđali su ga i kad je na križu visio. Vrijeđali su ono najsvetije: „U Boga se uzdao, neka ga sad njegov Bog spasi!” Ali Isus nije uzvraćao, nego je za njih molio: „Oče, oprosti im!” Kad su ga bičevali i trnjem okrunili, kad su ga pljuskali i udarali, nije prijetio, nego je šutke sve podnosio. Dobri Pastir zna iskonsko, prokušano biblijsko pravilo: Odmazda pripada Bogu, naplata je njegova. Bogu prepušta parnicu svoju.
Mesija – sluga Patnik
Petar je primjer kako se odazvati na Božji poziv. On motri kako se na Isusu ispunjava proroštvo: Sluga Gospodnji, Mesija, svojim nas je ranama iscijelio. Petar je to sam iskusio i zato sada može biti uzor svećenicima i Bogu posvećenim osobama budućih naraštaja. Odvraća nas od naših lutanja stranputicama i dovodi nas k Isusu, pastiru i čuvaru naših duša da nas on obrani pred kradljivcem koji samo želi ukrasti, zaklati, smaknuti.
Kad je otišao na križ, Mesija nas je oslobodio od toga da živimo za grijehe i dao nam je slobodu da živimo za njegovu pravednost i ljubav. Kad je na Uskrs došao i rekao: „Mir vama!”, kad je apostolima pokazao svoje ruke i noge, kad je Tomu pozvao da pogleda i opipa ranu na njegovu boku, kad je treći put došao i mreža se do kraja napunila ribom, pokazao nam je Sin Božji sveto izobilje svojega života koje nam ponizan i skroman, skrovito ali postojano daje. E zato su nam potrebni svećenici i redovnici. Zato molimo za duhovna zvanja. Zato ćemo se spremno Bogu svome odazvati.
