Kategorije
Duhovnost

Spasitelju i Sucu koji je više od kralja i proroka (Lk 11,29-32)

uz #današnjeEvanđelje, ponedjeljak 28. tjedna

U jubilarnoj godini sv. Ignacije (https://www.ignacije.hr/) mrvica s našega https://www.ffrz.unizg.hr/ za predah i utjehu, za molitvu, za čitanje i slušanje:

Gospodine, s kajanjem priznajemo svoju opakost, svu našu zloću i malovjernost. Radi nas ljudi postao si Sin Čovječji, naš Spasitelj. Gospodine, smiluj se!

Kriste, dao si nam velik znak – svoj križ i svoje uskrsnuće. Oprosti nam što zanemarujemo i odbijamo što nam ti pokazuješ. Ti si Sudac vječni, oslobodi nas od osude! Kriste, smiluj se!

Gospodine, ti si više od velikoga proroka i tražiš od nas da se žurno obratimo. Ti si više od velikoga kralja i mudraca. Ti si Sin Božji i vječni Kralj, s nama si u sve dane. Gospodine, smiluj se!

11. 20. 2021.

Niko Bilić, SJ

Kategorije
Cjeloživotno učenje Duhovnost

Velik imetak (Mk 10,17-30)

uz #današnjeEvanđelje, 28. nedjelja u god. B
Heinrich Hofmann, Christus und der reiche Jüngling, 1889

Radosna vijest iz današnjega evanđelja jest: Bogu je moguće darovati nam spasenje (Mk 10,27). Bog nas može spasiti i onda kada je nama ljudima to nemoguće. Koliko smo puta u našem životu to iskusili?

S pravom se učenici čude. Zapanjeni, snebivaju se (Mk 10,24.26). Pa već Stari zavjet uči kako s mudrošću sva dobra dolaze (Mudr 7,11). Nije li i danas tako? Novac pokreće svijet. Bogataši, makar i u sjeni, vuku konce. Ako imaš čime platiti, možeš sve. Ili: što god hoćete poduzeti, prvo se pita za financije. A Isus, Učitelj, proglašava da Bog kraljuje po drugim zakonitostima. Ako imam mnogo toga (κτήματα Mk 10,22; χρήματα 10,23), ništa mi ne vrijedi! Vrata Božjega kraljevstva ne otvaraju se tako.

Povlašteni evanđeoski sretnik do u dubinu svoje duše osjetio je kako je živa Božje riječ (Heb 4,12). Najoštrija, prodire do kraja, sve razotkriva. Poklonio se pred Isusom, kleknuvši (Mk 10,17). Od malih nogu čuvao je zapovijedi koje štite život, brak, posjed, istinu. Poštovao je svoje roditelje (10,20). Postavlja ključno, sveto pitanje o vječnom životu, pitanje koje bukti u svetom središtu svake duše (10,17). Zaradio je onaj ljubazan, moćan, otajstven Isusov pogled, kakav će dvaput učenici potom na sebi osjetiti (10,23.27). Osvojio je ljubav Srca Isusova (10,21). Ali završetak je žalostan. Čovjek odlazi. Nije pošao za Isusom. Pošao je za svojim imetkom. Je li mu lice gotovo kao Kajinovo, namrgođeno, mrko, bolno žalosno (grč. λυπέω Post 4,5 LXX; Mk 10,22)? Gospodin nudi mudrost koja je više nego žezla i prijestolja, bolja od bogatstva, svih dragulja, zlata i srebra (Mudr 7,8s).

Današnje evanđelje pouka je o umijeću ostavljanja, pouka o velikoj slobodi. Možemo se posve usmjeriti na Evanđelje, okrenuti se posve Isusu (“poradi mene i i poradi evanđelja” Mk 10,29) i osloniti se na Boga koji nas može spasiti (Mk 10,27). Obećanje je Isusovo čudesno (10,30). Govori o sadašnjem životu, realistično. Ovdje ima svakojakih progonstava (διογμός Mk 10,30) od kojih zbog svoje vjere trpimo. Ali već ovdje, govori Gospodin, imat ćeš stoput veću obitelj. Imat ću braću (ἀδελφοῖ) i sestre (ἀδελφαῖ). Imat ću djecu (τέκνα) koja su vrhunsko veselje i živa ljubav srca moga. Imat ću majku (μήτερ) koja se s najvećom ljubavlju brine za mene. Imat ću dom (οἰκία) i koliko god treba polja (ἀγρός) za rad. Tako Isus gleda na svoju Crkvu. Ali onda jasno govori i o onome poslije, o budućemu životu kojemu se nadamo, koji vječno traje, cvjeta i buja bez prestanka (ζωή αἰώνιος).

Je li problem Isusova evanđeoskoga sugovornika dubok i mračan? Nedostaje mu jedno (ἕν Mk 10,21). Jedno je potrebno – reći će Učitelj Marti (Lk 10,42). Već na početku ovoga susreta morao je upozoriti ovoga čovjeka na jednoga Boga, na jedinstvenu Božju dobrotu (Mk 10,18). Može biti da u brizi za imanje i za ispunjavanje propisa toliko gledam na sebe i postanem tolik egoist da ne vidim onoga koji od svoje volje i dobrote, po svojoj odluci, daje baštinu koju tražim (Mk 10,17). Može se dogoditi da zaboravim tko daje zapovijedi, da izostavim one prvi tri – da nemam Boga. Što će mi sav velik imetak, ako nemam svojega Gospodina, za kojim idem (“idi za mnom”), ako nemam blago na nebu (θησαυρὸς ἐν οὐρανῷ Mk 10,21).

Današnje evanđelje Isusova je pohvala svim majkama i očevima koji su dali život svojoj djeci; pohvala obiteljskim odnosima u kojima ljubimo braću i sestre; pohvala silnom trudu oko vlastitoga doma u kojemu živimo i oko rada, oko svih poslova koje činimo za svoje dobro i za dobro drugih. Gospodinova je to pohvala svakoj konkretnoj brizi za siromahe (πτωχοῖ Mk 10,21) kojih uvijek imamo uza se (Iv 12,8). Ali današnje evanđelje još je više poziv na obraćenje i veliko je ohrabrenje da prihvatimo pravu duhovnu slobodu, da svom dušom pođemo za svojim Gospodinom i, sve što poduzimamo, da zbog njega radimo. Tako nam neće nedostajati onaj Jedini Dobar (Mk 10,18), onaj jedan Otac na nebesima; tako ćemo imati veliku, najveću obitelj (10,30), a blago naše bit će u vječnoj riznici na sigurnome (10,21).

https://www.instagram.com/p/CU1--ljsc_a/ https://fb.watch/8ytkIfyDHl/ https://www.linkedin.com/feed/update/urn:li:activity:6852904991015890944/

10. 10. 2021.

Niko Bilić, SJ

Kategorije
Cjeloživotno učenje Duhovnost

Rođenom od žene (Lk 11,27-28)

uz #današnjeEvanđelje, subota 27. tjedna

© Ray Downing, Marija i Dijete Isus

Kako prikladno! Baš u subotu, dan Majke Marije. U Ignacijevoj godini, u kojoj želimo VIDJETI SVE NOVO U KRISTU, mrvica s Gospodareva stola na našemu FFRZ za spokoj i okrjepu dušu, za otkrivanje i primjenu Evanđelja, za čitanje i slušanje:

Učitelju silni, još uvijek govoriš o velikoj opasnosti da namjesto jednoga dođe još sedam gorih zloduha i zaposjednu mi dušu, a već zvoni drag, vedar usklik pohvale i sreće. Još poučavaš kako ti jedini Božjim prstom daješ slobodu od svih zloduha, a neka žena diže glas i izriče blaženstvo (Lk 11,27).

Znaš koliko su važne žene koje su od početaka u Galileji svojim dobrima omogućile naviještanje evanđelja (Lk 8,2), koje ostaju uz tebe, koje će na Uskrs prve biti pozvane sjetiti se kako si dosljedan i vjeran (Lk 24,6). Učinit ćeš kako si rekao.

Ova žena podsjeća na dosada najvažnije, sudbonosne trenutke tvojega ljudskoga života. Devet mjeseci bio si pod majčinim srcem i to te je kao čovjeka najprije oblikovalo. Otac te je izveo iz njezina krila, mir ti je dao na njezinim grudima – ulijevao ti je povjerenje (Ps 22,10s). Nosila te je (βαστάζω Lk 11,27) u majčinskoj utrobi, a ti ćeš svoj križ nositi (Iv 19,17).

Majčinim si se mlijekom hranio, kao dijete napajao si se na njezinim grudima. Bio si u njezinu naručju, u najvećoj blizini, najbliskijoj vezi s njom. U njezinim si rukama naučio što je spokoj, zaštita, toplina. Otac te je izveo iz njezina krila, mir ti je dao na njezinim grudima – ulijevao ti je povjerenje (Ps 22,10s). Točno je sama rekla. Blaženom je zovemo svi, po cijelom svijetu, u svim narodima.

Pridodaješ, ispravljaš blaženstvo. Blago onima koji slušaju što to Bog govori i čuvaju njegovu riječ. Uzdižeš svoju majku koja je poslušala anđeosku poruku od Oca, koja je tebe čuvala – vječnu Božju Riječ, Riječ Očevu.

Mene pozivaš i poučavaš. Blago meni ako te pažljivo i živo slušam, ako te kao najveće blago čuvam!

Ilustracija: Ray Downing, Marija i Dijete Isus

Niko Bilić, SJ