uz današnje Evanđelje: utorak 4. tjedna, 13. nedjelja (god. B)
Evanđelje izvješćuje kako se kći iz ugledne obitelji u cvijetu rane mladosti našla pred vratima smrti (Mk 5,21-24.35-43). Kći nadstojnika Jaira možda bijaše djevojčica ljepotica kakva u isti mah privlači razdraganošću slatka djeteta i gracioznim pogledom mlade žene. Znamo tek da je imala 12 godina, upravo onoliko koliko je vjerna žena bolovala i tražila da se dotakne Spasitelja (Mk 5,25). Jairova kći vjerojatno je upravo dovršavala djetinju igru i ušla u prve ozbiljne životne želje i nacrte, očekivanja i prosudbe. Prerano je zaskočiše posljednji časi. Na izmaku je životnih snaga. »Umire«, izvijestit će otac (Mk 5,23).
Kako se često nama dogodi da smo zbog preobilja posla, ili zbog bolesti, ili pak zbog svojega grijeha, ili zbog zloće bližnjih do kraja iscrpljeni. Guši se iskra života u duši. Srce jadikuje i vapi kao da će umrijeti od boli, tuge, nemoći. Možda je evanđeoska djevojčica bez panike, u miru, osjećala kako se njezina svijeća gasi. S pravom je mogla imati puno povjerenja u svojega dobrog oca.
Jair je nadstojnik sinagoge. Poput svetoga Pavla obraćenika, Jair, nositelj i službenik drevne predaje, pada na koljena pred Učiteljem (Mk 5,22). Dva se svijeta spajaju jer su iz istoga izvora: nadstojnik židovske sinagoge, čuvar Božjega zakona i svete zajednice biblijskih vjernika, dolazi pred Isusa, početnika i dovršitelja naše vjere.
Sve očekivanje i silna vjera slila se u usrdnu molitvu. Brižni roditelj zna da mu je dijete na kraju životnih snaga. Zna nadstojnik sinagoge kako je Mojsije na Jošuu položio ruke i tako prenio duhovnu vlast i zadaću na nasljednika (Pnz 34,9). Zna Jair kako su i učitelj Ilija i učenik Elizej već preminulim sinovima vratili dah života (1 Kr 17,21; 2 Kr 4,34s). Zna čuvar Zakona i Proroka kako je Stvoritelj u početku čovjeka učinio živom dušom (Post 2,7), a na Ezekijelovo prorokovanje cijela je vojska ustala iz mrtvih kostiju (Ez 37,1-14). Jair je zagovornik koji traži spasenje i život.
Danas je pravi čas da iskusimo moć zagovorničke molitve. Kada počnemo moliti za druge, iskusit ćemo čudesne stvari. Prve plodove sam Jair uživa. Dobri Učitelj najprije će njemu vratiti snagu kada mu ohrabrenjem oduzme strah i kada mu vlastitom riječi podrži i obodri vjeru s kojom je bio došao (Mk 5,36). Ali već i prije na Jairovu molbu Isus nema nikakvih prigovora ni korekcija, nema nikakve odgode, nego velikodušno i darežljivo odmah kreće s njim (Mk 5,24). Kao što su apostoli na njegov poziv istoga časa ostavili mreže i pošli za njim, tako sam Isus kreće s ocem Jairom. Je li Isus posebice dirnut, pa umah kreće, zbog toga što je sam baš u toj dobi od 12 godina ostao u jeruzalemskom hramu i imao osobit obiteljski doživljaj zbog toga?
Za razliku od nas koji smo vični skupljanju bodova na temelju dojma, mjerenju rejtinga i stvaranju spektakla, učitelj Isus ima suprotan način postupanja. Danas smijemo ući u sveti prostor otajstva! Zaklonjen od očiju mnoštva i svjetske slave, događa se životvorni susret. Snažna i osjetljiva ruka, oplemenjena u dodiru s drvom u radionici poočima Josipa, uzima djevojčicu za ruku (Mk 5,41).
Mi se danas borimo da i od sitnice napravimo medijski događaj. Ulažu se pregoleme količine novca u kupovinu medijskoga prostora – samo da privučemo ljude za svoj proizvod, za svoju stranku. A Isus? Kao u hramu iz kojega je odrješito istjerao trgovce i novčare, tako će i iz Jairove kuće s autoritetom odstraniti bukače koji vide smrt (Mk 5,40). Mi se tjeskobno pitamo koliko nam ljudi ide u crkvu, brojimo ih i svesrdno ih nastojimo privući zapovijeđu ili privlačnošću. Gospodin pak otvoreno priječi put. Povlači se od mnoštva kao što se je toliko puta na molitvu povukao. Ulazak je dopušten samo probranima (Mk 5,37.40). Majka, otac i ona trojica koji će upoznati njegovo božansko lice na gori preobraženja i koji će biti pozvani bdjeti i moliti s patnikom koji se krvlju znoji u Getsemaniju – samo oni dobivaju pristup tajni. Nije to za sve. Za sve ostale Pismo izričito piše kako Isus nikome nije dopustio da ga slijedi (Mk 5,37). I nakon čudesnoga događaja Učitelj, uz podignut prst, nalaže šutnju o svemu (r. 43). Publicitet i glasovitost očito mu nisu u središtu.
Nije se dao smesti kada je čuo vjesnike smrti koji su htjeli obeshrabriti oca Jaira (Mk 5,35). Ne pogađa ga ni ruganje kada je proglasio da djevojčica nije mrtva (r. 40). Zna Isus gdje je slava Očeva i nezaustavljivo onamo ide.
Samo najbliži dobivaju uvid u darežljivost Kristovu. Zasigurno je Spasitelj pamtio kako je sam bio dvanestogodišnjak s gorljivom željom da bude u onome što pripada Ocu nebeskomu. Sada uvodi djevojčicu u tajnu Oca koji daje život. Može ga dati na početku, kada oblikuje čovjeka, može ga dati iznova, može ga dati i u vječnosti. Po Isusovim rukama djevojčica upoznaje moć Oca koji ne želi smrt i ne traži propast živih, nego je čovjeka stvorio za neraspadljivost, kako tumači Knjiga Mudrosti (Mudr 1,13.23).
Kao prvi čovjek na početku, tako i djevojčica ustaje kao slika Božja. Isus je poziva na život u zajedništvu kao što je Stvoritelj u zajednici promislio »načinimo čovjeka« (Post 1,26), i tako učinio. Isus će je ponovno uvesti u ovaj svijet da ga njeguje i čuva, opslužuje i kultivira, da bude mudra upraviteljica i dobra gospodarica koja će na kraju položiti dobar i vjeran račun da zauvijek uđe u radost Gospodara svojega.
Darežljivi Isus unaprijed daje od preobilja uskrsne snage kojom će sam, kada dođe njegov čas, zablistati. Obje biblijske riječi, i ona kojom Isus zapovijeda djevojčici (ἐγεῖρω Mk 5,41) i ona koja opisuje da je ustala (ἀνίστημι r. 42), zaštitni su znaci Isusova uskrsnuća (Mk 16,6.14; 16,9). Tim je riječima opisan Isusov Uskrs. Stoga je jasno da se očevici čudom čude kao što pred uskrslim Gospodinom, načas, od radosti, neće vjerovati.
Božja moćna riječ tumači našu stvarnost. »Nije umrla, nego spava« (Mk 5,39), veli Gospodin i tako mijenja naše prosudbe, navike i uskogrudne proračune. Mogao je to biti onaj tvrdi san, poput Adamova, koji je toliko smiren i utihnuo da može postati živi materijal za ruku Stvoriteljevu (Post 2,21). Poput Abrahama koji je u tvrdu snu spremno primio objavu o budućemu izlasku (Post 15,12), i djevojčica je kadra čuti i poslušati Kristovu zapovijed. Moćna je to riječ koja od kruha i vina čini tijelo i krv Kristovu – hranu dušama našim. Moćna je to riječ koja daje novi život. I nama danas.
usp. Jairova kći i suvremena obitelj (Mk 5,21-24.35-43)
Kristova milost spašava obitelj
