Kategorija: Antropologija

na obali Galilejskoga mora

Uz #današnjeEvanđelje (četvrtak 2. tjedna): Mk 3, 7-12

Svi te slijede, čudesni Učitelju. Sedam biblijskih imena naznačuje odakle su: tu je tvoja Galileja, svi na nogama; došli su i oni iz svetoga središta Jeruzalema i iz Judeje; stižu i od stalnoga suparnika Edoma; i iz područja onkraj Jordana gdje su se prva plemena nastanila, gdje je Ivan krstio; i iz poganskih središta Tira i Sidona. Sav svijet – bez broja.

Tu su jer su čuli što radiš. Za tolike si se pobrinuo, posvetio im se, bio im terapeut. Bacaju se (ἐπιπίπτω Mk 3,10) na tebe, bičevani nevoljom (μάστιξ 3,10). Bacaju se (προσπίπτω 3,11) preda te, vičući, nečisti duhovi; vide tko si, Sine Božji. Ali ti, ponizan, u skrovitosti, ne bučiš, ne stavljaš sebe u središte, nego čuvaš glavnu tajnu. Sve je u Ocu.

Nije dosta da te znam, da se bacam ničice, jer to i zloduh čini. Povuci se opet, Spasitelju dobri, k moru mojega života! Na tvoju riječ pripravljam lađu kao štit od udara i bezdana. Dodirni me danas, Utjelovljeni, pa da i bič (usp. μάστιξ) koji me udara bude blagoslovljen, tvojom mukom posvećen! Jer ti si za nas bičevan bio.

21. 1. 2021.

Niko Bilić, SJ

Uz #današnjeEvanđelje, utorak 1. tjedan: Mk 1,21-28

U tvojem je to gradu, na mjestu molitve i Božje riječi. Sada živiš u Kafarnaumu, Učitelju sveti, Božji, pa te zato zovu Nazarećaninom jer si iz Nazareta došao. Iz subote u subotu (σάββασιν Mk 1,21) poučavaš s vlašću (ἐξουσία 1,22.27), novim naukom (27). Imaš moć o kojoj će se čuti po svoj okolici (28). Tvoje naučavanje je u središtu (4x; διδάσκω Mk 1,21.22; διδαχή 22.27). I jednom tako, dok iz svojega Srca iznosiš blago, pokazat će se snaga tvojega nauka.

Da nisam ja, Gospodine, u tom nečistom duhu koji ti odmah drsko pristupa baš na svetom mjestu (Mk 1,23). Govorim ti, ali te riječi nisu molitva, nego podmukli napad (24). Zbrka je to koju mi stvara nečisti duh pa govorim u množini. Imenom ti se obraćam, ali to nije topla bliskost ni štovanje, nego tebe i tvoju misiju stavljam u pitanje. Bacam paklensko koplje u središte osobe. Izokrećem. Optužujem da ti upropaštavaš. A onda opet u jednini govorim da te poznajem, Sveti, Božji!

Nisam to ja, Isuse, jer to je zloduh iz mene koji me opsjeda, zauzima, drži. Znaš mu metodu iz pustinje kad si bio izravno kušan (Mk 1,13). Laže. Kao na početku kad je podvaljivao da je sve zabranjeno (Post 3,1).

Stvara buku, viče (κράζω 23). Još jednom izaziva potres u meni (σπαράσσω 26) prije nego će otići. Njegov novi očajni krik (φονή μεγάλη 26) upozorava me kakvu ćeš groznu muku na križu proživjeti kad ti budeš tako kriknuo (φονή μεγάλη 15,34).

Dovoljna je tvoja odrješita riječ, Gospodine, da demon umukne i iziđe (Mk 1,25). Dosta je tvoj odlučni nalog da ja iziđem iz njegovih okova i postanem slobodan. Da osjetim tko sam, da ja živim.

Zaprijeti svojom božanskom riječju i svi ćemo zapanjeni znati kako se tvojem autoritetu nečisti pokoravaju (1,27)! To je tvoj nauk. To je tvoj Sveti, čisti Duh.

12. 1. 2021.

p. Niko Bilić, SJ

Uz #današnjeEvanđelje (ponedjeljak 1. tjedna, B 3. nedjelja): Mk 1,14-20

Jednom ćeš i ti biti predan, Isuse, kada dođe tvoj čas. Sada, kad je tvoj prethodnik Ivan predan (παραδίδομι Mk 1,14), to ti je znak. Polaziš.

U svojoj Galileji, u kojoj si život proveo, razglašavaš dobre glase od Boga. Došlo je doba. Otac, Bog, kraljuje. Evo ga sasvim blizu! Zato nas zoveš da mislimo na ono što dolazi poslije, preko granica vlastitoga ega (μετανοέω Mk 1,15). Tražiš preokret i povratak, popravak. Pozivaš da razumijemo život i svijet na nov, tvoj način, u tvom Duhu. Nudiš nam svoju radosnu svijet, dobre glase od Boga, kao razlog i osnovicu, kao sredstvo i prostor za našu vjeru (πιστεύετε ἐν 1,15).

Pogledaj me svojim božanskim očima, Gospodine; mene i moga brata, moju sestru, kao što si vidio Petra i Andriju, Jakova i Ivana (όράω Mk 1,16.19). Ti znaš more mojega života. Vidiš moje mreže. Bacam ukrug, na obje strane (usp. ἀμφιβάλλω 1,16), krpam (usp. καταρτίζω 1,19). Vidiš moju životnu lađu, moje roditelje koji su mi podarili život i postavili me na noge, sve one koji su im u tome bili od pomoći (usp. 1,20).

Pred tvojim pogledom, pred tvojim milosnim licem znam umijeće otpuštanja i opraštanja, ostavljanja i odricanja (ἀφίημι Mk 1,18.20). U tvoje ruke sve predajem! Ti ćeš učiniti da budem ono što jesam (ἁλιεύς 1,16,17). Ali za ljude, za Božje kraljevstvo. Ne razaraš me, ne rušiš moju narav, nego – stvaraš (ποιέω Mk 1,17).

Odmah me pozovi (εὐθὺς Mk 1,20), odmah ću poći (εὐθὺς 1,18)! Put tako dobro poznam: za tobom (ὀπίσω 1,17.20), slijediti tebe (ἀκολουθέω Mk 1,18). Pripravna srca ostavljam svoje i prihvaćam tvoje, primam tebe. To je obraćenje, to je evanđelje.

11. 1. 2021.

p. Niko Bilić, SJ