Kada proljeće dođe, sva je priroda budna i raspjevana. Krošnje se zazelenjele i napajaju se suncem. Počelo je nešto novo. Čežnja vuče. Pođimo smirenim srcem do nazaretske kuće u kojoj se zbiva sveti početak Isusova zemaljskoga života. Poznajemo tu sliku: Božji je poslanik pohodio Božju izabranicu.
Božja milost
Sv. Luka izvješćuje u svojemu Evanđelju da je bilo prošlo već šest mjeseci otkako je Ivan Krstitelj bio začet. Tajnovit Gospodnji glasnik Gabrijel dobio je novo poslanje. Prije se svečano ukazao Zahariji, svećeniku, ponad žrtvenika u hramu. Sada je poslan k Djevici Mariji u Nazaret, daleko od Jeruzalema, na sjeveru, u Galileji.
Bog je taj koji šalje svojega anđela. To je Gospodin, koji je s Marijom i kod kojega je ona pronašla milost. Kod njega nijedna riječ, ni jedan događaj nisu neostvarivi.
Gabrijel nam u riječi koju prenosi otkriva da je Gospa tražila milost. Evo, naišla je na odgovor. Uslišana je. Već sam anđelov pozdrav: »Milosti puna« pokazuje da je njezina potraga uspješna. Bog joj do pune mjere iskazuje svoju naklonost, svoj mio pogled usmjerio je na nju. Božja susretljivost ne će iznevjeriti. Svoju milinu on dariva kome želi.
Pomazanik Gospodnji
Vjerojatno Marija, kao i ostale djevojke Izraelke, razmišlja i mašta o Mesiji. Iščekivali su ga. Žuđeni Otkupitelj bio je prijeko potreban da ih Božjom silom izbavi iz novoga ropstva. Kao Mojsije na početku, kao suci-spasitelji, kao veliki David kojemu je Bog dao moćno prijestolje. Budući da je Marija bila zaručena s Josipom, znala da je da će i sama ući u kraljevsku lozu.
S pravom je Djevojka mogla misliti kako će sveti Pomazanik doći iz plemenite, odlične obitelji. A ona, ona je mlada djevica, istom zaručnica. Josip još nije postao jedno s njom. Prva riječ koju upućuje Gabrijelu izlijeva upravo tu uzburkanu tjeskobu stidljiva ženskoga srca. Tek kada Marija rodi Isusa, spoznat će pravedni muž Josip tko je ta osoba koju mu je Bog dao za ženu. Kada budu zajedno, nakon dvanaest godina, tražili Dječaka u jeruzalemskomu hramu, osjetit će Josip da je doista od Duha Svetoga Dijete u njoj začeto.
Nova Eva
Božja riječ »Ne boj se!« koja po ustima Gabrijela donosi Mariji smirenje nalik je na djelotvornu Kristovu zapovijed olujnu vjetru i moru. Dušu usplahirene Nazarećanke preplavljuje val mira i božanske utjehe. Otkan u dubinama Duha, pod njezinim srcem počinje ljudski život Božjega Sina. Snaga i ohrabrenje koje Djevica Majka dobiva od anđela toliko djeluju da će spremno kazati: »Evo me!« Primila je Riječ da u njezinu krilu tijelom postane. Vječni Sin uzet će za se pravo ljudsko srce, slabašno i važno, nježno i snažno. I kada Gabrijel otiđe, ostat će Marija da izvrši svoje poslanje. Kao što je u početcima Adam trebao dati ime, tako sada nova Eva preuzima sveto zaduženje. Ona će svojemu djetetu dati spasonosno ime: Isus – Bog Spasitelj, Bog koji ima srca za čovjeka.
Trajno kraljevstvo
Proljeće je. Ali kupelj privlačnih mirisa i boja ne zavodi nas u nestvarni zanos. Ne, ne živimo u čarobnu svijetu iz snova. Nije ni Marija. Oko stoljeće i pol prije Isusova začeća Božji se narod do te mjere iznevjerio svojemu Bogu da je usred hrama, na mjestu Gospodnjega žrtvenika, postavljen lik helenskoga Zeusa Olimpskoga. Nevjera i nevjernost našega ljudskog srca kao da nema granica. U taj naš grijeh dolazi Sudac svih srdaca. Zna Bog da našemu traženju njegove milosti nije dosta nešto prolazno. Zato će Kralj koji ima doći uspostaviti kraljevstvo bez kraja.
Ponizna Gospodinova sluškinja ispunila je svoju zadaću. Zbilo joj se po riječi Gospodnjoj. Ne samo u Nazaretu i Betlehemu, nego i u Egiptu i na Kalvariji. Na vazmeni dan ne će više glasnik Božji donositi utjehu. Možda se Gospa još dobro sjeća kako je došao Gabrijel. Ali sada sam Uskrsnuli kaže: »Ne boj se, Majko! Ja sam Sin Svevišnjega!« Zato nas ona prati i najbolje razumije dok molimo: »Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome!«