Rječnik, sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na 13. nedjelju u god. B: Mudr 1,13-15; 2,23-24; 2 Kor 8,7.9.13-15; Mk 5,21-24.35-43
Jeste li zabrinuti za svoju obitelj i za budućnost obitelji u našem svijetu?
Kraj je vatrenoga lipnja, mjeseca Srca Isusova. Ljudi sa svih strana svijeta već su pohrlili na naš prelijepi Jadran. Lako si možemo predočiti kako na početku današnjeg evanđelja Isus ponovno lađom prelazi preko Galilejskoga mora, na drugu stranu (πέραν Mk 5,21). Ovaj put vraća se u svoj Kafarnaum – takoreći njegov grad, jer u njemu se nastanio (usp. Mt 4,13). I ovdje će pokazati da je Spasitelj obitelji. Na kraju Evanđelja vraća živu djevojčicu mami i tati, te vrhunskom blagošću i praktičnom brižljivošću traži da joj daju jesti (Mk 5,43).
Isus se ponovno prebacio prijeko. Evo i mi smo se opet okupili u ovoj našoj novozavjetnoj sinagogi (usp. συνάγω Mk 5,21). Prešli smo opet na ovu drugu stranu, stranu vjere. Isus odrješito prekida glasnike koji donose vijesti o smrti, a tatu Jaira poziva na vjeru. Bodri ga i vodi u pouzdanje: »Ne boj se! Samo vjeruj!« (Mk 5,36). Jair je voditelj njihova Božjeg doma u kojem se okupljaju na slušanje Riječi i na molitvu (ἀρχισυνάγωγος Mk 5,22.35s.38). Došao je do Isusa i pred njim pao ničice (Mk 5,22). Tako se i mi u svetoj misi klanjamo Žrtvi Kristovoj. Sudjelujemo u njoj zato da iznova otkrijemo kako je to Gospodin sama sebe učinio siromašnim da bi nas obogatio (usp. 2 Kor 8,9).
Mi danas volimo glasovitost i ponosno tražimo što veći broj ljudi, osvajamo što više pristaša. Isus ima silno mnoštvo sljedbenika (2x ὄχλος πολύς Mk 5,21.24), koji ga štoviše sa svih strana pritišću (Mk 5,24). Ali čudo novog života koji Isus daje zbit će se u najužem krugu obitelji. Obuzet će ih zaprepaštenje i ushit, past će u ekstazu (ἐξίστημι, ἔκστασις Mk 5,42), bit će izvan sebe od oduševljenja. Tu su jedino oni koje Isus prima u najveću blizinu, sve ostale, narikače i podrugljivce, koji žudno gledaju u smrt, Isus je svojim autoritetom izbacio (ἐκβάλλω Mk 5,40). Uz djevojčicu tu su samo mama i tata i ona trojica odabranih između Dvanaestorice kojima će Isus pokazati i svoju slavu na gori Preobraženja (Mk 9,2), i koje će pozvati da mole i bdiju s njime u trenucima najveće tjeskobe i grozote uoči Velikoga petka (Mk 14,33).
U Jairovu obiteljskom domu čuju se božanske riječi koje Isus na svoja ljudska usta izgovara. To je jedan od biranih trenutaka. Toliko su dragocjene da ih Evanđelje pamti onako kako ih je Gospodin tada izgovarao: »Kum! Ustani!« govori Isus djevojčici, diže je (Mk 5,41). I Gospodinov poziv (ἐγεῖρω Mk 5,41), imperativ, i opis da je kćerkica tate Jaira ustala (ἀνίστημι Mk 5,42), riječi su koje opisuju Isusovo uskrsnuće, kad on bude od mrtvih ustao (ἐγεῖρω Mk 16,6.14; ἀνίστημι Mk 16,9). Otac nebeski daje djevojčici da se podigne. Ona ustaje na život.
Gospodin je radi nas postao siromašan tumači apostol-teolog (2 Kor 8,9). U današnjem evanđelju Gospodin sama sebe čini siromašnim kad bez prigovora i bez odgode na molbu polazi u Jairovu obitelj (Mk 5,24). Osiromašio se kad dopušta da ga ismijavaju i izruguju (Mk 5,40).
Zato Pavao može prepoznati bogatstvo kršćanskih obitelji u Korintu. Obiluju vjerom, smislom i pravom riječju, spoznajom i onom hitrom revnošću (2 Kor 8,7) koju Pavao kao farizej od farizeja dobro zna. Zato on u toj istoj mjeri traži od Korinćana donacije za obitelji u Svetoj zemlji koje trpe od progona. I to zove milost (χάρις 2 Kor 8,7), kao i kod Isusa (2 Kor 8,8) – milost koju oni dodjeljuju. Zato cijela Crkva po svem svijetu danas prikuplja »Petrov novčić«, darove koje izravno dajemo Svetom Ocu.
Od početka Bog Adamu i Evi namjenjuje obilje: život – besmrtnost, neraspadljivost (ἀφθαρσία Mudr 2,23). Ali stara zmija iz zavisti želi ih smicalicama navući na svoju podvalu i laž (Post 3,1.4) jer mrzi prijateljstvo obitelji s Bogom. Kajinova ljutnja doslovce donosi smrt u biblijsku povijest. Iz zavisti što Bog prima milu žrtvu Abelovu, Kajin ubija brata svojega (Post 4,8). Razara obitelj. U pustinji Otac s neba daje obilnu manu gladnima (Izl 16,15; Br 11,9; Iv 6,32). I, ako si tek malo nešto prikupio, nije ti nedostajalo (usp. Izl 16,18; 2 Kor 8,15). Obitelji su spašene.
U Evanđelju je obilje. Ponajprije u onoj usrdnoj molitvi tate Jaira kad on iz sve duše, ne odustajući, kao zagovornik traži pomoć za svoju kćerkicu kojoj dođoše posljednji časi (πολλά Mk 5,23). U njegovoj kući naići će na obilje buke kod onih koji već sveudilj plaču i nariču (πολλά Mk 5,38). Obilje je u Isusovoj sveobuhvatnoj zabrani da nitko ne smije saznati (πολλά Mk 5,43). Za razliku od naše bitke za rejting i imidž, Isusova metoda je milost kad na njegovu riječ smrt postaje san (Mk 5,39), kad je primio djevojčicu za ruku i vratio je u život (Mk 5,41). Imala je dvanaest godina (ἐτῶν δώδεκα Mk 5,42), kao on sam kad su ga tek trećeg dana našli u Hramu (ἐτῶν δώδεκα Lk 2,42).
Izraelac Jair, voditelj vjerničke zajednice, obratio se. Isusov je vjernik. Samo neka Gospodin svoje ruke položi i dijete će biti spašeno (σῴζω Mk 5,23), obitelj će živjeti – vjeruje on u tu milost. A mi vjerujemo da u svetoj pričesti ne primamo na dar samo iscjeliteljski dodir Gospodinov, nego nam on cijeloga sebe, svoje tijelo i krv, daje. To je njegova milost, tako on nas obogaćuje, tako nas iznova diže na život, tako spašava obitelj. »Ne boj se! Samo vjeruj!« (Mk 5,36).
