Sadržaj i aktualna teološka poruka liturgijskih čitanja u petak 12. tjedna (god. II.)
Ovako smo u petak, 26. lipnja 2026. razmišljali o čuvenom evanđeoskom gubavcu koji se podlaže Kristovoj volji. Bilo je to Molitvenom tjednu Srca Isusova – Anamarijinom tjednu, uz 23. u mjesecu.
Posvećeno svim molitvenim članovima i volonterima, svim prijateljima i dobrotvorima Zaklade za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević u Palmotićevoj 31 u Zagrebu.
Najnoviji skroman prinos na našem Filozofsko teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.
Sve duhovno blago, mudrost i snaga iz Srca Isusova, izrečena u Govoru na gori – toj Velikoj povelji Kristova Evanđelja – slijevaju se u susret s jednim gubavcem. Gospodin prelazi s riječi na djela.
Neki od nas sigurno dobro pamte patra Damjana De Veustera i njegov Otok gubavaca – Molokaj. Oduševljavao nas je u djetinjstvu nevjerojatnom ljubavlju i žrtvom, ali i nekim vrlo šaljivim potezima. Današnja medicina uglavnom je, hvala Bogu, svladala gubu. Ali evanđeosku gubu, gubu grijeha, dobro poznajemo. Guba je bolest koja nagriza, izjeda, rastače živo tkivo. Osim toga sa sobom nosi potpuno, striktno odvajanje. Nečist si, nemaš kontakta, izbačen iz zajednice.
Pogledajmo iskreno koja to guba razara naše osjetljivo emocionalno tkivo i psihu. Je li to prekomjeran umor i zabrinutost, duševna iscrpljenost i pritisak? Jesu li to uvrede i svađe? A kakva na guba izjeda savjest i duhovni život?
Evanđeoski gubavac uzor je savršene molitve. Kao što je u tijelu bolestan tako on tijelo uključuje u molitvu. Klanja se Isusu. Čini to pred silnim svijetom koji je hrlio za Isusom. Naziva ga Gospodinom što u Svetom pismu znači da priznaje njegov božanski autoritet.
A ono najvažnije: Podlaže se njegovoj volji. Kako ti hoćeš! Tako će sam Isus moliti kad ga u Maslinskom vrtu saleti guba duševne potresenosti, smrtne tjeskobe i krvav znoj. Oče, kako ti hoćeš!
Kamo sreće da je i starozavjetni kralj u tom smjeru pošao i rekao: Kako ti hoćeš! Dobri Sidkija, sin dobroga Jošije, velikog obnovitelja, postavljen je na vlast od Nabukodonozora. Trebao je upravljati Božjim narodom i Svetom zemljom priznajući babilonsku vrhovnu vlast. Ali on je lomljiv; dao se zavesti od oholih buntovnika koji su se iskrivljeno i bogohulno oslanjali na svoju prošlost i izabranje, kovali pogrešnu real-politiku. Sidkija diže bunu.
Sam će sa svojom obitelji tešku, tešku kaznu pretrpjeti. Slavno kraljevstvo Izraelovo dokrajčio je zauvijek. Dvor, grad i sveti Hram u njemu spaljeni su. Zidine porušene da se Jeruzalem više ne može braniti. Ovaj put nisu samo velikaši i plemići, nego je sav narod odveden u zloglasno Babilonsko progonstvo. Baš kako je velik prorok Jeremija sa suzama i vapajima najavljivao i zbog toga osuđivan, trpio kazne. Ali i to sužanjstvo, ta guba – prorokovao je, nije na propast’, nego na spasenje. Ostatak će se vratiti. Pročišćen, posvećen.
U Evanđelju Gospodin na vrhunsku, utjelovljenu molbu daje vrhunski utjelovljeni odgovor.
U petak, dan Isusova Srca, u lipnju mjesecu Srca Isusova, molimo da i nama Gospodin iskaže tu silinu ljekovite ljubavi. Gubavac ne mora učiti i umnim naporom dohvaćati istinu o utjelovljenju. Njega je Isusu dotaknuo. Prešao je pritom granicu zabrane. Dodirnuo je nedodirljivoga. Ispružena ruka još od starozavjetnog otkupljenja iz Kuće ropstva zaštitni je znak Božjeg spasenja.
Isus izriče božansku zapovijed koja donosi čistoću.
Isusu, Gospodinu, nije dosta samo očišćenje od gube. Isus čovjeka vodi u poštovanje Zakona i što Zakon propisuje. Vraća Božju dušu u zajednicu bogoslužitelja. On prinosi žrtvu, iskazuje štovanje i hvalu Bogu svome, iz čega je bio isključen. Osim toga, daleko prije negoli će Isus svoje odabrane apostole poslati da mu budu svjedoci, evo već sada bivšega gubavca šalje da dadne svjeodčanstvo. Ne treba on govoriti velike riječi i slati poruku, nego samim sobom, svojim vlastitim „ja“, svojim životom on svjedoči. Pokaži se! – zapovijeda Isus.
U svetoj misi Gospodin neće samo pružiti ruku da nas dodirne. U dobroti svojega Srca sebe samoga daje za hranu duši našoj. Zato mi na oltaru prinosimo žrtvu – ne onu staru koju je Mojsije propisao, nego novu, jedinstvenu, mesijansku i božansku, Isusovu!
26. 6. 2026.
optjevni psalam:
