Znao je što će (Iv 6,1–15)

Sadržaj i značenje današnjeg evanđelja: petak 2. vazmenog tjedna; 17. nedjelja u liturgijskoj godini B

Poslušajte:

Iz prošloga doba, u novom ruhu. Skroman, a drag i važan prinos u ovim novim medijima s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i prikupljanje snaga, za još dublje upoznavanje i primjenu Kristove Radosne vijesti, za čitanje i slušanje:

Jednom je Isus otišao na drugu stranu Galilejskoga mora. Mnogi su ga slijedili. Evanđelje donosi poznati opis kako ih je čudesno nahranio s pet kruhova i dvije ribice. Na kraju toga događaja, kada ga budu htjeli postaviti za kralja, opet će otići u goru posve sam. Na kraju zemaljskoga života bit će prvijenac velikoga prijelaza k Ocu.

Isus ide na drugu stranu. I tijekom javnoga djelovanja, umjesto da nailazi na sve veće razumijevanje i prihvaćanje, događa mu se upravo suprotno. Na drugoj je strani. Mučno je kada njegovu riječ ne razumijemo sve više i bolje. Ali Isus je znao što mu je činiti.

Mnoštvo oduševljena svijeta koje ide za njim ne stvara u njegovoj duši lažan ushit. Gospodin nije svoje poslanje gradio na populističkomu osvajanju širokih narodnih masa. Štoviše, izričito odbija preuzimanje vlasti koje mu je tako reći na pladnju ponuđeno. Njegov cilj i njegovi kriteriji drukčiji su. Pa ni učenici s kojima je sjedio na gori na kraju ne ostaju uz njega. Vjerojatno su se i oni pokolebali te barem donekle pristali na zamisao da ga zakralje. A Isus je znao što će učiniti.

Tajnovita borba dolazi do svojega vrhunca. Oštrica pogađa točno u središte. S jedne strane svjetska računica, s druge strane Božji promisao, sveta Providnost koja dariva iz svojega obilja. Isus je na toj, drugoj strani. Ljudi su promatrali znakove koje je činio. Liječio je bolesne. Pa tko ne bi poželio takva vladara? Može iscjeljivati i ozdravljati. A i kada si posve zdrav, pa ogladniš, dat će ti hrane. I Filipova je računica zdrava, ljudska, logična. Što čovjek može nabaviti za dvjesta kovanica? I apostol Andrija opravdano sumnja i tjeskobno se brine. Što je pregršt kruščića i ribica ako samo muškaraca ima oko pet tisuća? Ali Isus je znao što će učiniti.

Isus ima svrhu prema kojoj ide sav njegov život. Zadao ju je Otac. I doći će Isusov čas. Pa i ova kušnja, kojom je apostole iskušao, trebala je objaviti Božje obilje koje se ne može kupiti. Pet kruhova i dvije ribice nisu gotovo ništa. Ali pet kruhova, dvije ribice i Božji blagoslov jesu divan početak obilne, radosne, divne božanske gozbe. Dvjesta kuna ne znači ništa za početak životnoga djela. Ali dvjesta kuna u džepu i Božji Zakon u srcu mogu postaviti temelje za čudesnu katedralu Božje ljubavi. Evanđeoski dječarac u svijetu odraslih naznačuje maloljetnost i nedostatnost. A ipak će od njegova dara preostati dvanaest košarica viška i obilja; za svako pleme Izraelovo po jedna.

Zna Isus što će učiniti. Svoj život, svoje Srce, dat će kao kruh nebeski za život svijeta. Tijelo i krv jednoga čovjeka, Isusa Krista, postat će otkupiteljska žrtva pomirnica. U otajstvu euharistije on ispunjava svoje obećanje: »Ja sam s vama u sve dane.« (Mt 28,20).

Gospodine, sam si preuzeo inicijativu. Pokazao si Božju širokogrudnu darežljivost koja zna što nam treba i prije nego što zaištemo. Nisi čekao da ti ljudi iz naroda ili da ti učenici kažu: »Gladni smo! Daj nam!« Sam od sebe želiš dati hranu. Uzimaš kruh i ribe, i dijeliš. Kao vrli gospodar koji se opasao i poslužuje svoje sluge. Koliko su god htjeli.