Koje li radosti za me progovoriti vam u petak, dan Srca Isusova iz okrilja njegove Bazilike! Ali još više poseban je dan jer danas slavimo spomendan našega blaženoga Ivana Merza kojega tijelo baš na ovom mjestu počiva
U športu trening i zahtjevno natjecanje mogu doista donijeti plač i jauk od napora i muke. Ali koja je to razdraganost i bljesak veselja kad dođi dobri rezultati!
Učitelj Isus u evanđelju služi se poznatom, dobro razumljivom, ali i drevnom biblijskom slikom žene koja rađa. Majka je pri porodu u porođajnim bolima, ali svu muku nadilazi radost i ljubav prema rođenom djetetu (Iv 16,21). Čista milina i slast majčinstva!
Na toj pozadini Gospodin svojim učenicima govori o težini života i križu. U blaženstvima najavio je: ožalošćeni će primiti utjehu (Mt 5,4). Sada, u zaštićenom, uzvišenom času, kad slave Pashu, potvrđuje i ponavlja. Žalost će se preokrenuti u radost (Iv 16,20), onu koja nije u lepršavom ushitu za reflektore i kamere, nego onu radost kojom se srce raduje.
Zanimljivo kako Isus bez sustezanja najavljuje: ta radost dolazi od toga što će nas on opet vidjeti. Bit će to susret u kojem više nećemo tražiti objašnjenja, jer ćemo vidjeti kao stvari stoje. S pravom Crkva u tome prepoznaje i najavu muke Isusove, nakon koje slijedi uskrsni: „Mir vama“ (Lk 24, 36; Iv 20,19.21.26), Vidi najavu onoga posljednjega, drugoga dolaska Kristova. Kao što je otišao od nas, tako ćemo ga vidjeti da opet dolazi (Dj 1,11). To je kršćanska nada u novo nebo i novu zemlju (Iz 65,17; 66,22; 2 Pt 3,13; Otk 21,1). Ali Gospodin najavljuje i onaj susret poslije smrti na koji je Ivan Merz s tolikom vjerom u svojoj oporuci gledao. Očekuje nepodijeljeno, potpuno i vječno posjedovanje Presvetoga Srca Isusova.
