uz današnje Evanđelje: petak 4. korizmenog tjedna – nov nastavak u nizu “Religija i šport”
Sport traži i duševnu i tjelesnu snagu. Treba izići pred mnoštvo i dati sve od sebe u boju. A zbog velikoga napora i do kraja napetih mišića opasnost od ozljede uvijek vreba.
Evanđelje nam govori o čudesnoj Isusovoj hrabrosti. Najprije ostaje u svojem Galilejskom zavičaju dok su njegovi otišli na blagdansko hodočašće u Jeruzalem. Već je naime poznato da ga u Judeji žele smaknuti.
A, potom, očito da druge ne izlaže opasnosti, sam ipak dolazi za važan blagdan Sjenica. Prorok Zaharija predviđa da će upravo na taj dan svi narodi, nakon teških kušnja, doći i pokloniti se Bogu. Priznat će njegovu milosrdnu vlast. Isus skromno, ne stavlja sebe u prvi plan, nego do kraja živi zaogrnut svojom svetom misijom. Njega Otac nebeski šalje. Otac ga čuva.
U narodu očito živi očekivanje Mesije. Je li konačno došao blaženi čas da i voditelji izabranoga naroda vide, evo to je Rabbi Isus! Nažalost, čini se da i osnovno znanje nedostaje ako uporno tvrde da je iz Galileje, a danas već kao mala djeca, hvala Bogu, dobro znamo da je rođen u Betlehemu, u Judeji, da je iz roda Davida, div-Judejca.
