Rođenje sv. Ivana Krstitelja: Lk 1,57-66.80
Dok mi na čudne pa i smrtonosne načine govorimo o začeću i rađanju, Evanđelje nas vraća na ono što po naravi osjećamo i u savjesti znamo. Radujemo se s majkom jer dijete je iskaz obilne Božje dobrote (Lk 1,58).
Novorođeni Krstitelj dobit će ime koje mu je Božji glasnik navijestio (Ἰωάννης Lk 1,13). Bit će ono što je Bog od začeća htio. Majka točno zna (1,60). Dobro se s mužem razumjela (1,63), dobro je on slušao i upamtio, premda je zanijemio.
Da li Evanđelje već unaprijed gleda na Uskrs? Ivan Krstitelj svojim dolaskom donosi radost (χαίρω Lk 1,57) i strah (φόβος 1,65), baš kao što će to učiniti uskrsli Gospodin (Lk 24,37.41).
Mi svim žarom gledamo kako razviti tjelesne snage i talente s kojima se može nastupiti, zaraditi, a Ivan je jačao duhom (Lk 1,80). Nije žurio pokazati se. U pustomu kraju čekao je svoj dan.
Kao što je ruka Gospodnja (χεὶρ κυρίου Lk 1,66) izvela narod u slobodu, tako i danas sa smrtnim čovjekom čuda čini.
(Svima vama i vašima koji danas slavite svojega nebeskoga zaštitnika, od srca sretan imendan!)
24. 6. 2020.
p. Niko Bilić, SJ
