uz današnje Evanđelje: spomendan sv. Joakima i Ane
Učitelju dobri, darivaš nam još jedno blaženstvo. Dopusti mi da do u dubinu osjetim kako su blažene oči moje duše jer vidim što mi pokazuješ. Daj mi iznutra oćutjeti, koliko god je moguće, kako su blažene uši moga srca kad čujem što govoriš. Zahvalno ću zastati, u miru, živo promotriti, paziti.
Naglašavaš jer je pouzdano, vjerodostojno: toliki Božji proroci žudjeli su vidjeti te, čuti tvoj sveti glas koji ide do srca, oslobađa, liječi, donosi tvoj mir. Sve pravedne duše od početka povijesti gorljivo su čeznule za tim da s ljubavlju motre tvoje božansko lice. Vruće su željele slušati tvoju silnu riječ koja utišava oluje, uklanja demone, oprašta grijeh, oživljuje. Nisu dočekali. Ali pripravljali su put, njegovali i prenosili nadu!
Koji je to nebeski dar tebe gledati, slušati što kažeš! Kakvo je to milina kad sav svoj duh usmjerim samo na tebe Iščekivanoga, Željenoga! Ti si ispunjenje moje duše, ispunjenje moga života. Zato se tebi zahvalno, smireno, klanjam, tebi sve želje i žudnje srca svoga predajem. Pred tvoje probodeno Srce donosim sve ljute rane našega svijeta, sve ono što tražimo, što nam je prijeko potrebno.
