3. nedjelja Došašća u godini B: Iz 61,1-2a.10-11; Lk 1,46-50.53-54; 1 Sol 5,16-24; Iv 1,6-8.19-28
Palimo treću svijeću, svijeću radosti jer Ivan Krstitelj svjedoči za svjetlo. Bog ga je poslao da po njemu svi dođu do vjere (Iv 1,7). Njegovo ime znači da se Bog smilovao, da je milostiv. Glas najavljuje Mesiju, Pomazanika, kojega treba upoznati, prepoznati ga među nama (Iv 1,26) .
Kako biti radostan? Fizička bolest organizma, strah i zebnja u raznim porama duševnoga života, broj umrlih i rasprava o novom cjepivu jasno nam govore da još uvijek traje Došašće. Advent je, nije još Božić. Još iščekujemo blaženu nadu, dolazak Gospodina našega. Radost Došašća jest radost čekanja. Kao i obično Sveto pismo je temelji u životu. Izaija tumači: To je radost mladenaca, koji su pronašli s kime će život dijeliti, i sada željno čekaju da budu zajedno (Iz 61,10). To je radost vrijednoga zemljoradnika koji vidi kako sjeme klija, u vrtu nasad niče (Iz 61,11). On se nada, čeka plod.
Ivan je ostavio udobnost i postao pustinjak. Prešao je rijeku, otišao na drugu stranu, praktički napustio granice Obećane zemlje (usp. Iv 1,28). Ali ne da se odijeli i sebično zabarikadira, nego da u rijeci Jordan ljudima daje krštenje vodom (Iv 1,26). U gotovo dvije tisuće godina dugoj povijesti časne Abrahamove i Mojsijeve religije, sprema se nešto novo. Nije u Jeruzalemu, nije u Hramu. Zato hramski svećenici i poslužitelji moraju provjeriti tko taj. Zato farizeji ispituju kako to da Ivan krsti. Oni su u službi drugih ljudi, koji ih šalju, kojima su dužni odgovarati. Krstitelj i Mesija, koji će doći, u službi su Očevoj. Kao i onda, nakon cijeloga jednog života – 70 godina – u babilonskom izgnanstvu (usp. Iz 40,3), sada opet valja pripraviti put Gospodinu.
Dok smo djeca, normalno je i dobro u mašti određivati tko sam: Ja sam kauboj. Ja sam princeza. Ja sam ptica koja raširenih krila gorom i dolom hitro leti. Ja sam tenk koji polako ali sigurno bez milosti melje sve pred sobom. A Ivan pokazuje središnju zadaću Došašća. Poravnaj stazu (usp. Iv 1,23)! Skini lažno odijelo, ukloni napuhane riječi, namješten osmijeh i umjetnu boju očiju! Pusti igrice i virtualnu stvarnost! Makni lažne slike o sebi, pogledaj svoje pravo lice! Krstitelj, koji se već kao nerođeno dijete susreo s dolaskom Spasiteljevim (usp. Lk 1,44), s obje je noge na zemlji, čvrsto uporište ima u Bogu. Strpljivo, “transparentno”, rekli bismo danas, opet i opet – pet puta! – Ivan odgovara (Iv 1,20.21[2x].23.26s). Ne niječe, nego otvoreno priznaje (usp. Iv 1,20). I ovdje pokazuje da je Preteča. Tumači tko je, služeći se prorokom Izaijom (Iv 1,23), baš kao što će to Isus učiniti kad u rodnom Nazaretu kod Izaije pronađe i pročita da ga je Bog pomazao Duhom Svetim – da je Mesija (Lk 4,18). I tada će proglasiti: “Pismo se ispunilo!” (Lk 4,21).
Sada smo još u Došašću. Isus još ne nastupa u ovom evanđelju. Ipak, prisutan je kao Svjetlo kojemu je Ivan svjedok (Iv 1,7s). Evo ga u Izaijinu proroštvu o blagovijesti, o evanđelju (Iz 61,1). U otpjevnomu psalmu riječi su Isusove Majke koja se, dok ga pod srcem nosi, raduje, moli, zahvaljuje baš kako to Poslanica traži (1 Sol 5,16-18). Apostol Solunjanima također najavljuje Dolazak Gospodina našega Isusa Krista (1 Sol 5,23) . Štoviše, na misi, u Euharistiji svjedoci smo kako Ivan dobro upozorava. Uzvišeni Gospodin, koji za njim dolazi, već je sada među nama, a na nama je da ga prepoznamo (usp. Iv 1,26).
Treća nedjelja Došašća nova je, izvrsna prilika. Upoznaj Mesiju koji ti na žrtveniku daje svoje sveto Tijelo i Krv kao hranu za shrvanu dušu! U Kristu Isusu otkrivamo volju Božju za nas (usp. 1 Sol 5,18). U njemu možemo vidjeti kako je veliko i sveto naše vlastito “ja” jer Bog nas ljude šalje na svijet (usp. Iv 1,6). Zato da probudimo i podupremo vjeru svojih bližnjih (usp. Iv 1,7). Zato da i ja budem svjedok svjetla. U onomu koji dolazi iza žestokoga pokornika Ivana, kojega Ivan nije dostojan (Iv 1,27), gledam kako ću razviti i njegovati povezanost svoje duše s Bogom, kako da moj identitet i autoritet, sva moja živa čvrstoća budu u Bogu.
13. 12. 2020.
