Svetomu Sijaču koji sije Božju riječ (Mt 13,1-9)

uz današnje Evanđelje: srijeda 16. tjedna

Thomas Noyes Lewis (1863.-1946.), Sijač
Svetomu Sijaču koji sije Božju riječ (Mt 13,1-9)

Ovaj put baš na blagdan velikoga Ilije, silovitoga proroka. U godini sv. Ignacija, u kojoj nastojimo VIDJETI SVE NOVO U KRISTU, skroman prinos s našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu i Filozofsko-teološkoga instituta, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana #outreach za smirenje i okrjepu duši, za ulazak u dubine Evanđelja, za čitanje i slušanje


Svetomu Sijaču koji sije Božju riječ (Mt 13,1-9)

Tvoj je dan, Gospodine, “onaj dan” najavljeni, očekivani koji je, evo, stigao (ἡμέρα ἐκείνη Mt 13,1). Izlaziš iz svoga zaštićenoga prostora jer si sveti Sijač (2x ἐξέρχομαι Mt 13,1.3). Je li to tvoj dom u Kafarnaumu (“nastani se u Kafarnaumu” usp. Mt 4,13), a ti si uz Galilejsko more zauzeo časni stav biblijskoga učitelja?

Ima nas, mnoštva i mnoštva (ὄχλοι πολλοί), jer okupljaš svoju sinagogu (συνάγω Mt 13,2). Kao i toliki drugi danas, evo nas uz more, na obali – na plaži (αἰγιαλός 13,2), u potrazi za nebeskim suncem, za oporavkom i novom snagom. Namjerno usmjeravamo svu svoju pozornost na tebe i slušamo te. Zasigurno je to Petrova lađa jer si ga zamolio i primio te, pa kao učitelj sjediš i govoriš nam u svojim poukama i slikama iz našega života (usp. Lk 5,3).

Dao si mi uši, Bože moj, daj mi da ih upotrijebim i do u dno srca poslušam (Mt 13,9)! Ako tvoja riječ padne tek sa strane, uz moj životni put, sveto će sjeme kojekakve brze ptice, dok prolijeću, izjesti (Mt 13,4). Ako mi je srce kameno, tvoje sjeme neće naći mnogo zemlje za sebe (Mt 13,5). Odmah klija, nema dubine, nema korijena. Sve površno! Sunce upeče i prebrzo ove bujne mladice ostaju spaljene, osušene (Mt 13,6).

Ti ćeš, Gospodine dopustiti da te u svojem divljem, obijesnom izrugivanju trnjem okrunim (ἄκανθα Mt 13,7; 27,29), da križ, koji ti ja spremam, uguši tvoj život (ἀποπνίγω Mt 13,7 usp. Mt 27,50). Ali ti si zrno koje je, pavši na zemlju, umrlo i donosiš obilat rod (Iv 12,24).

Zato učini od mene dobru zemlju, lijepu, plodnu zemlju za svoje nebesko sjeme (Mt 13,8)! Samo ako u tebi ostajem, i ti u meni, donijet ću mnogo roda (Iv 15,5) – stotinu puta više, ili šezdeset, ili trideset puta više.

20. 7. 2022.

Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.