uz današnje Evanđelje: utorak 16. tjedna
U mjesecu srpnju, koji je posvećen predragocjenoj Krvi Kristovoj, evo nam završetak 12. poglavlja u Matejevu evanđelju, gdje Gospodin govori o novom srodstvu, novoj obitelji. U godini sv. Ignacija, u kojoj želimo VIDJETI SVE NOVO U KRISTU, mrvica s Gospodareva stola na našemu Fakultetu filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, na Filozofsko-teološkom institutu, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana #outreach za okrjepu duši i obnavljanje snaga, za dublje razumijevanje i prihvaćanje Evanđelja, za čitanje i slušanje:
Dobrohotno govoriš svima nama, nepreglednim mnoštvima. Ne odustaješ. Kad, evo, stiže tvoja sveta majka i tvoji najbliži, rod tvoj. Ne ulaze sami. Ostaju vani i traže te jer žele porazgovarati s tobom. Ti si njihov.
Jesam li ja ta sretna duša koja hiti i s osjećajem javlja da su tu, vani, i da te traže? Meni ćeš uputiti svoj odgovor. Da razjasniš svima, pitaš tko su. Tko je tvoja majka, Isuse, tko su tvoja braća? Ako do danas vodimo promašene raspre i zbunjujemo jedni druge, ti se vraćaš na onu prvotnu – božansku – zadaću koju Stvoritelj dodjeljuje čovjeku: Daj ime (Post 2,19)! Prepoznaj što je, tko je to pred tobom! Pogledaj i priznaj istinu! Živi u istini! Božanskom i ljudskom riječi definiraš, Gospodine, svoju obitelj iznova. Ti određuješ.
Dopusti mi da smirim svoj pogled i promatram tvoju ispruženu ruku. Evo ruke Otkupiteljeve, ruke spasiteljice! To je Božja ruka koja je – uzdignuta, jaka – izvela svoj narod iz kuće ropstva. Pogled na nju liječi moju dušu, obnavlja snagu, budi nadu, srce mi grije.
Pružaš svoju dobru ruku nad nama. Nada mnom. I mi nismo više tek nebrojeno, bezimeno mnoštvo, nego mi smo tvoji učenici. Ako činim i stvaram ono što tvoj Otac želi, ako izvršavam što Otac na nebesima hoće i što je on odlučio, onda sam tvoj, tvoja obitelj. Onda si moj najbliži, moj brat, sin moj. Moja krv teče tvojim žilama.
19. 7. 2022.
Niko Bilić, SJ
