Sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na blagdan sv. Tome apostola (3. srpnja): Ef 2,19-22; Iv 20,24-29
Sveti je čas za dubinu i smirenje, za usrdnu molbu i adoraciju pred uskrslim Gospodinom! Bog je u svom promislu htio da nam u srpnju, mjesecu Predragocjene Krvi, Prvi petak, dan Srca Isusova dođe zajedno s blagdanom sv. Tome, apostola. Pred biljezima od čavala, pred ranom na boku Isusovu, u koju je pozvan ruku staviti, Toma postaje vjeran. Smjerno se klanja Gospodinu i Bogu svome.
Pogađa u središte kršćanske vjere kad u Sinu Čovječjemu Isusu, koji je pred njim, prepoznaje Boga živoga. Sva povijest biblijskoga Saveza slijeva se u ono: Gospodin moj i Bog moj.
Pred Srcem Isusovim – srcem raspetim i probodenim, srcem koje je opet živo i kuca – Toma nalazi smirenje i stalnost. Nije bio sa svojima prije tjedan dana, na Uskrs. S pravom se može osjećati kao stranac i pridošlica. Je li kao Kajin, skitalica, nestalan lutao, kad se Gospodin na uskrsnu večer ukazao okupljenim apostolima. Je li možda, on, koji je jedini spremno rekao: „Idemo da i mi umremo s njime“, možda sad i do groba Kristova navratio?
Ne vjeruje kolegama apostolima. Kod njega su doživjeli prvi neuspjeh u naviještanju vjere. Bismo li mi vjerovali kad ljudi govore da su vidjeli onoga koji je smaknut već je, evo, treći dan. Ne vjeruje Toma nepouzdanima koji su svi redom za Petrom govorili da će ostati uz Učitelja, a onda su se raspršili, i potom u strahu zatvorili.
Uskrsli Rabbi, kome Srce kuca božanski milosrđem, prema riječima Poslanice kamen je zaglavni i on će primiti Tomu da bude sugrađanin svetih i ukućanin Božji. Nije više rastrgan iznutra strijelama nemira, ne bacaju ga amo-tamo kojekakve vanjske struje. Došao je mudri Učitelj Isus opet za tjedan dana, dok su još uvijek zatvorena vrata, i ulazi izravno do autentične, naravne ljudske čežnje svoga učenika Tome i kroz zatvorena vrata njegove duše. Svoje uvjete – svoj ultimatum – Toma je izrekao pred kolegama apostolima, ali Gospodin dobro zna i potanko nabraja jedno po jedno. Ne samo da dopušta, nego izriče zapovijed koju Toma treba poslušno izvršiti: Pogledaj, prinesi! Dodirni, uvjeri se! Ovo su moje rane i tragovi križa. Ovo je moje Srce – opipljiv dokaz uskrsnuća.
Snaga Kristova Srca u tome da je iskonsku potrebu duše pretvara u svoju zapovijed.
Nemirno je bilo srce Tomino nije smirilo pred Isusovom Srcem. Dospio je do tog svetoga hrama. Toma biva nazidan kao dio građevine koja je sva povezana u Isusu, kamenu temeljcu, i raste. Toma postaje vjeran. Duha ga ugrađuje i prebivalište Božje.
Prije tri dana, 1. srpnja, obilježili smo godišnjicu pristupa naše Hrvatske u veliku Europsku uniju. Toma je uživo, izbliza vidio gdje je budućnost jedne, složne Crkve, gdje je mir za našu Europu i za sav svijet.
Vidjela je Marija Magdalena. Vidjeli su apostoli. Vidio je Toma. Blago nama kad tjelesnim očima ne vidimo, ali vjerujemo da se ovdje na oltaru sam Gospodin u svetoj misi za žrtvu prinosi; vjeruje da u pričesti sebe sam nama daje kao Kruh života.
