Rječnik, sadržaj i teološko značenje današnjeg evanđelja: utorak 30. tjedna
Blago nama kad slušamo Učitelja Isusa dok nam tumači kako je Bog kralj. Jer on zna o čemu govori.
Svi su Izraelci pod Mojsijevim vodstvom davno već na kraju svoje slavne himne proglasili: »Gospodin je kralj uvijek i dovijeka« (Izl 15,18). Bijaše to nakon silovitoga prelaska preko Crvenoga mora.
A sada Isus progovara o onom malenome, neznatnome, što opet velike stvari sa sobom nosi. Možda hotimično, kad je sve mnoštvo bilo obuzeto veseljem zbog moćnih događaja (Lk 13,17). Gospodin sada svu pozornost usmjeruje na sitnu sjemenku i malo kvasca.
Njego način poučavanja opet je dijaloški. Poziva na razgovor (»Čemu je slično?« Lk 13,18; »S čime da usporedim?« Lk 13,18.20). Štoviše, kad u središtu cijenjene duhovnosti sv. Ignacija nalazimo razlučivanje duhova i osobno duhovno rasuđivanje, onda je to upravo metoda Isusova Srca. Nas tri put pita, našoj pameti i slobodi daje da prosudimo čemu je nalik, s čime se može prisličiti Božje kraljevstvo. S čime se može usporediti.
Prva slika govori o pticama i njihovoj obitelji koje će za sebe pronaći prebivalište u razgranatoj biljci. Savit će gnijezdo. Jedno je ono što vrijedan čovjek na početku čini: baca sjeme u zemlju. A drugo je čisti Božji dar.
U drugoj slici iz života Gospodin stavlja pred nas vrijedne ruke majke domaćice koja mijesi tijesto – za kruh, za kolače. Na kraju Marijina mjesece listopada možemo zamisliti kako to Isusova majka čini. Samo malo kvasca – žličica na veliku mjeru brašna, bit će dovoljno da sve tijesto – kad malo odstoji na toplome – naraste. A sve zato da se cijela obitelj nahrani, razveseli.
Osobito nam je drago uočiti kako Isus u pravoj usporedbi o zrnu gorušice spominje »vrt« (Lk 13,19). A vrt je na početku Svetog pisma i opet pri kraju na uskrsni dan, kad Magdalena u najvećoj radosti prepoznaje svoga uskrslog Učitelja.
I još više, kad Učitelj govori o pticama koje za sebe gnijezdo stvaraju (σκηνόω Lk 13,19), onda upotrebljava isti onaj opis koji kaže da je utjelovljena Riječ među nama prebivala (σκηνόω Iv 1,14). Eto, tako Bog kraljuje! Zato njega slavimo, njemu se klanjamo, njega za smilovanje molimo.
