Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na 13. nedjelju u god. A: 2 Kr 4,8-11.14-16a; Rim 6,3-4.8-11; Mt 10,37-42
[S +Anamarijom na dnevnoj misi]
Posvećeno svim molitvenim članovima i volonterima, svim prijateljima i dobrotvorima Zaklade za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević u Palmotićevoj 31 u Zagrebu.
Ovako smo razmišljali na misi jučer u 19 sati kad je u Palmi počeo novi ljetni raspored. Srdačna hvala ministrantima, čitačicama: majci Marijani i majci Mirjani, te maestru Vinku! Velik je to i radostan dan za Hrvatsku pokrajinu Družbe Isusove kad p. Tomislav Barun služi svoju mladu misu u rodnoj župi sv. Petra, apostola u Zaprešiću.
Najnoviji skroman prinos s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenog s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Za predah i smirenje, za duhovnu dubinu i još bolje prihvaćanje Kristova Evanđelja:
Jeste li već pronašli dušu svoju (ψυχή Mt 10,39)? Takvim se jezikom služi sveti Učitelj Isus u Evanđelju kad govori o našoj najdubljoj čežnji za životom. Razumijemo mi takav način izražavanja kad i mi nekom tko nam je istinski mio kažemo: „Dušo!“
Na drugom mjestu, u Evanđelju po Ivanu, Gospodin izravno kaže da je došao zato da bismo imali cijelo obilje života (Iv 10,10). A ovdje daje upute i metodu kako to možemo postići. Na Posljednjoj večeri pred Tomom otvorit će svoj srce i objaviti: „Ja sam Život!“ (Iv 14,6). Početkom prošloga tjedna, 22. lipnja napunilo se točno 23 godine otkako je blaženim proglašen Ivan Merz koji počiva na oltaru u Palmotićevoj. Svojom je svetošću pronašao život. U oporuci riječima apostola Pavla svjedoči: Život mi je Krist!
O toj našoj dubinskoj potrazi i središnjoj naravnoj, najjačoj potrebi za životom riječ je u današnjem evanđelju. Prije toga Isus triput objašnjava kako ćemo ga biti dostojni (3x ἄξιος Mt 10,37.38) – jer, znamo, on je Život. Nakon ključne rečenice o nalaženju života (Mt 10,39) triput govori o plaći (μισθός 3x Mt 10,41.42) – kako primiti život. Prije govori o dvostrukoj obiteljskoj ljubavi između roditelja i djece (Mt 10,37); i o nošenju križa (Mt 10,38). Poslije ističe proroka, pravednika (Mt 10,41) i najmanjega od učenika (Mt 10,42); govori o tome kako mi ljudi jedni druge primamo (2x δέχομαι Mt 10,41) i o čaši hladne vode (Mt 10,42) – a to za ljetne vrućine jako dobro razumijemo.
U našoj Zakladi za obnovu bazilike i izgradnju pastoralnog centra, u kojoj čuvamo uspomenu na sve ono Božje u životu djevojke, gimnazijalke Anamarije Carević, posebice smo osjetljivi i razumijemo što je to želja za životom, tako neskrivena i prirodna u mladoj duši.
Vrući lipanj, mjesec Isusova Srca podsjeća nas kako je naša Anči, među Palminom djecom pod vodstvom časne Marijele, odmalena dolazila k Isusu, klanjala mu se u Presvetom Sakramentu, bila na misi, molila i pjevala, čitala i recitirala. Svoje talente Anamarija je upotrebljavala: naučila je znakovni jezik, trenirala je Judo, voljela je nogomet, koji ovih dana nosi cijelu domovinu, svirala je tamburicu u orkestru, pomagala u pospremanju, već u svojoj mladosti cijenila svetu ispovijed. Nadbiskupska klasična gimnazija prepoznala je i u svom srcu čuva Anamarijinu radost i hrabrost, empatiju i marljivost, spremnost na pomaganje bližnjima. Bila je ona normalna djevojčica, istaknut će njezina kuma. A onda ju je potres odnio na drugi svijet. Kod nje je ekstremno jasno što to Pavao kaže da smo kršteni u Kristovu smrt, zajedno smo s njime ukopani (Rim 6,4).
Pronaći ćemo život ako ga uložimo i dadnemo, ali ne za bilo koji naš hir i ljudski nacrt, nego za Sina Boga živoga, za našega Mesiju. Jedino tako nećemo dušu upropastiti, poučava Isus.
Žena iz Šunama, kad je primila proroka Elizeja, dobit će čudesnu proročku plaću (Mt 10,41). Primila je dijete, sinka svoga, u zagrljaj (2 Kr 4,16). Lako ćemo si predočiti kako su Anamarijini roditelji poput starozavjetne velike žene primili u naručje svoju dragu kćerkicu, dušu svoju. Dali su joj život – kao i svi roditelji. Našli su život – kao i svi roditelji. A Isus nudi i traži još više! Da njega, Mesiju, s još većom ljubavlju primimo. Tako ni smrt više nije gubitak života.
Kad su roditelji primili mrtvo tijelo svoje drage kćeri, na strahovit su način razumjeli Gospodinovu riječ o nošenju križa. Križ je težak stup boli, mučne pokore, neobjašnjivog zla, ali križ vodi u uskrsnuće i da nam život bude nov (“novost života” Rim 6,11), ne u propast.
I za daleko, daleko manju stvar od nošenja strašnoga križa – za čašu vode – Isus sa svojim uobičajenim isticanjem jamči: Zaista kažem vam neće mu propasti plaća (Mt 10,42).
U tom drugom dijelu evanđelja kaže „vi“: tko vas primi (Mt 10,40). Sad shvaćamo da još uvijek čitamo Gospodinove upute učenicima koje šalje. Danas, kad se Družba Isusova veseli s patrom Tomislavom Barunom koji je u Zaprešiću proslavio Mladu misu, s osobitom radošću slušamo Gospodinova objašnjenja. Pater Tomislav pošao je za Gospodinom. Sada on donosi Isusa onima koji ga primaju. Donosi im Oca nebeskoga, Boga živoga koji Isusa šalje. Zato se danas svim žarom srca molimo za onu dušu koju ovdje i sada iz ove župe Bog zove u svoju službu.
Raskriljujemo ponizno, spremno vrata svoga srca i vapimo: Dođi, Gospodine, u sakramentu svete Euharistije! Dođi, Oče vječni, nebeski, koji nam šalješ Sina ljubljenoga – Život naš!
28. 6. 2026.
