Uz današnje Evanđelje: spomendan sv. Marte, Marije i Lazara, 29. srpnja
U ovaj naš svijet dolaziš. Čujem. U svijet u kojemu nastojimo utješiti jedni druge jer oplakujemo brata koji je umro od bolesti i nevolje, od zlobne ruke bratoubojice. Umro je jer ti nisi zaustavio smrt.
Jesam li u mnoštvu koje suosjeća, jesam li u hladnom grobnom mraku sve do četvrtoga dana, s beživotnim tijelom koje se ukočilo, stegnulo, sledilo? Tebi idem ususret, k tebi dolazim zato da ti s punim srcem i nesuzdržanom živošću izreknem sve svoje prigovore i predbacivanja. Gdje si? Zašto te nema, a zvali smo te? Da si ti ovdje, smrt ne bi odnosila pobjedu, tvrdim. I čvrsto vjerujem i očekujem da će ti i sada Otac s neba dati što god ti zatražiš. Pouzdano iščekujem, sa cijelom tvojom Crkvom ufam se da će moj brat ustati na život vječni – kad i ja – u onaj dan, tvoj dan.
Pažljivo ću poslušati kako me opet dobrohotno, iz temelja poučavaš i ispravljaš moje mišljenje. Ti si uskrsnuće, ti si život. Sada i ovdje! Kod mene. K meni si došao.
I kad umrem, kao što si ti za nas umro, živjet ću. Kao što si ti uskrsnuo. Kad tebi poklonim svoje povjerenje do kraja, kad se u svemu oslonim na tebe, ti me čuvaš od smrti zauvijek, Uskrsli, Sveti, Isuse!
Zajedno s Petrom, prvakom, tebi se smjerno klanjam, Mesijo, očekivani, žuđeni. Ti si Sin Božji, vjerujem. Priznajem i ispovijedam: Ti si živi Bog Sin.
29. 7. 2022.