S trojicom odabranih na Gori Preobraženja (Lk 9,28b-36)

Uz današnje Evanđelje: blagdan Preobraženja Gospodinova, 6. kolovoza (god. C)

Lodovico Carraci, Preobraženje (1594-95), Pinacoteca Nazionale, Bologna, Italia

Poslušajte!

Upravo nakon što si najavio da neki neće okusiti smrti prije nego dođeš (9,27), izabireš me da pođem s tobom, Izabraniče Očev ljubljeni! Je li to “danas osam dana” u dan počinka – tvoj dan, posvećeni? Ili još više: je li to dan osmi, novi početak (ἡμέραι ὀκτώ Lk 9,28)?

U molitvi si. S Ocem, s Duhom Svetim. Tvoje lice sada je nebesko, bez prikrivanja pokazuje da ti jesi. I tvoje odijelo bliješti bjelinom. Primaš me u tajnu svoje molitve gore, u visinama, na gori.

U toj slavi koja je kod Boga sada se vide dva Božja muža: Mojsije, poslušan do smrti, i Ilija, kojega je Bog slavno uzeo k sebi. Molitva je razgovor. Odmah idete u središte: novi Izlazak, tvoj izlazak (Lk 9,31) – tvoja mučenička smrt i tvoje slavno uskrsnuće, pashalni Jaganjče! Ispunit će se u svetom Gradu. To je tvoje krštenje, reći ćeš, i da ti je mučno iščekivanje (Lk 12,50).

Umjesto da budno pazim, cijelo tijelo mi je otežalo, utonulo u blaženi san. 

Da li me to tvoja sjajna pojava, dok se moliš, budi? Vidim te u tvojoj slavi (Lk 9,32) – ljepše nego najljepši san. Prepoznajem i Mojsija i Iliju, i Zakon i Proroke. Baš odlaze. Što ću reći u zanesenosti? Ah, ne znam. Lijepo mi je: mio san, tvoja nebeska slava! Predlažem sjenice (Lk 9,33), kao za Blagdan. I to je spomen na Izlazak (Lev 23,43).

Kad eto, dok još govorim, stiže oblak. Potpuno nas prekriva i mi smo u njemu. Zbog toga me hvata strah, premda je oblak od početka znak Božje prisutnosti (Post 9,14; Izl 19,9; 34,5)

Učitelju, Gospodaru, zapovjedi mom srcu i mojoj pameti da se sa svom pažnjom zaustave u svetom času. Otac s neba govori: Ti si njegov, Dijete njegovo, Očev Sin, Izabranik – od vjekova odabranik njegove ljubavi. Bilo je to već kod krštenja na Jordanu (“Ti si Sin moj” Lk 3,22), bit će to kod tvojega Izlaska kad Otac u uskrsnuću potvrdi da si njegov. Evo i sada! Tebe, jedino tebe vrijedi u svemu i do kraja slušati, tebi vjerovati.

Učitelju, Gospodaru! Daj mi da svom dušom poslušam Očev vječni glas (2x φωνή Lk 9,35.36). Daj da usprkos svojemu strahu svim bićem uđem u oblak Božji i sav svijet tebi donesem u molitvi, u poniznom klanjanju. I zanijemjet ću, ušutjeti dublje od oca Krstiteljeva na početku (Lk 1,20). I kad mi samo ti ostaneš (Lk 9,36), čuvat ću svetu tajnu o svemu što si mi pokazao.

Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti

Jedan komentar:

  1. Lic. Carmen Vrljičak

    La oración es escuchar….

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.