7. vazmena nedjelja (god. A): Dj 1,12-14; 1 Pt 4,13-16; Iv 17,1-11a
Poslušajte (.mp3; 9,41MB; 10:02 min.)!
Značenje i dar svete mise danas su u evanđelju jasni. Primljeni smo u nutrinu Isusove molitve, u svetinju nad svetinjama, u zaštićeni prostor njegove najdublje, najskrovitije, a odlučujuće povezanosti s nebeskim Ocem. Tri su dijela Kristove molitve. Isus moli za sebe, Isus svjedoči kako je proslavio Oca, Isus moli za ljude koje mu je Otac dao.
Svi znamo kako Isus na početku svoje muke moli u Maslinskom vrtu. Usrdno, tjeskobno, preklinjući traži da ga kalež mimoiđe. Vapi: “Oče”, i podlaže se pokorno. Cijelim tijelom uronio je u molitvu, s kapljama krvava znoja. Ivanovo evanđelje, evanđelje ljubljenoga učenika i teologa donosi dopunu – to je “ivanovska korekcija”.
Da, Isus je tijelom uključen u molitvu: podiže oči k nebesima. Da, izgovara dvaput riječ “Oče” (Iv 17,5). Ali u tom posebnom času nakon svečanog prijateljskog blagovanja Pashe, kad je zazvonila istina o izdajici, kad se križ već sprema i muka počinje, Isus moli Oca: Proslavi me! Jest Isus žrtva, ali on je i svećenik. (17,1.5). Vječni Sin ne traži slave od ljudi niti od svih kraljevstava ovoga svijeta koje mu je podmukli napasnik već u početku lažno nudio. Isus moli za slavu kod Oca, slavu koju je odvijeka imao. Tako otkriva pravi smisao bičeva i trnove krune, čavala i koplja, gorke smrti koju će iz ljubavi za nas podnijeti. Isus je svećenik i žrtva.
U središtu molitve je Otac i Očevo davanje koje će svaki roditelj odmah razumjeti. Djeca po naravi kao da sve imaju, računaju s time, dano im je, bezbrižni ne pitaju kako je stečeno. Isus kaže da mu je Otac dao svoje riječi (17,8), dao mu je ljude (17,6.9) koji Ocu, Stvoritelju, pripadaju. Otac mu je dao djelo koje treba izvršiti (17,4). Sve mu je dao (17,2.7). Sve što je Očevo, Isusovo je (17,10) proglašava on i tako nam izvrsno predočuje što je to primanje svete pričesti: Sve tvoje – moje je, sve moje tvoje. O tome da je Isus primio sve od Oca osobito smo se osvjedočili na Uzašašće kad Isus izravno proglašava da mu je Otac dodijelio svu vlast na nebesima i na zemlji. (Mt 28,18)
U molitvi Ocu Isus posebice ističe da mu je dana vlast nad svakim tijelom. Razjašnjuje tako da Utjelovljenje nije samo u tome da je Sin Božji uzeo tijelo, proživio život zemaljskoga čovjeka u tijelu, na sebe uzeo i posvetio naše začeće i rađanje, naše odrastanje i odgoj, naše radosti i patnje, život i smrt. Utjelovljenje ne znači samo to da se Isus iz ljubavi toliko za nas ponizio da je s nama u sve dane pod prilikom kruha u Presvetom sakramentu. Utjelovljenje znači i to da Otkupitelj ima moć nad svakim stvorenim, smrtnim, raspadljivim tijelom. Vraća se Isus na onaj Pra-Savez Božji kod Noe u kojem sam Gospodin tri put naglašava da ga sklapa sa svakim tijelom (Post 9,15-17). U vrijeme kada nas je nevidljivi virus i nepredvidivi potres zastrašio, u vrijeme kada se zbog uništenja okoliša i cijele Zemlje s pravom brinemo, ovo je velika utjeha. Isus ima vlast nad svakim tijelom.
Isus u molitvi svjedoči kako je proslavio Oca na zemlji (17,4). Daje nam primjer kako i mi u molitvi pred Ocem sa zahvalnošću, ali mi i s kajanjem, otvoreno u savjesti gledamo na svoja djela. Isus je Ime Očevo objavio svojima (17,6), predao im je riječi Očeve (17,8), proslavio se među njima (17,10) i tako je dovršio svoje djelo (17,4) pa odlazi k Ocu (17,11).
Silan je Isusov zadatak: dati vječni život na dar (17,2). U središtu kao ključ sveto je znanje o Bogu. Zbog toga se danas radujemo i čestitamo svima koji su upoznali jedinog, istinitog, svevišnjeg i milosrdnoga Boga. Zajedno s Isusom molimo za sav svijet da upozna Pomazanika, Isusa Mesiju kojega je Otac poslao, za kojim čovjek od davnina sve do danas tako živo žudi. Po svetom znanju koje nam Gospodin daje uočavamo kako je od Oca sve što je Isusu dao, istinski upoznajemo da je Isus od Oca izišao.
Isus upravlja Ocu svoju prošnju za one koje mu je Otac dao, one koju su sačuvali Očevu riječ (17,6), prihvatili su sve objave koje im je Učitelj predao (17,8). Isus je prvi koji moli dar Duha Svetoga za sve svoje. Što je misa? To je Isusova usrdna prošnja za sve nas koji smo u svijetu, koji srcem i životom vjerujemo da ga je Otac poslao (17,8). U svetoj misi iznova otkrivamo tu najdublju, najmiliju utjehu: pripadamo Ocu, pripadamo Isusu i zato na ovom oltaru u ovom povijesnom času zajedno s njime prinosimo svoje tijelo i svoju krv, svoje trpljenje koje kao kršćani podnosimo, svoje usrdne molbe kojima se pridružujemo okupljenim apostolima i Majci Mariji, cijeli svoj život.
- Hvala svima vama, dobročinitelji, koji svojom molitvom i strukom, radom i darom pomažete obnovu Bazilike Srca Isusova: Apel prijateljima Bazilike Srca Isusova – Hrvatska pokrajina Družbe Isusove (isusovci.hr)
