otpjevni psalam u četvrtak 23. tjedna (god. II.): Ps 139,1b-3.13-14.23-24
Je li i zagrebačka djevojčica Anamarija ovako nekako molila i doživljavala Božju blizinu i Isusovu prisutnost prije nego što ju je Gospodin u grozoti potresa poveo u svoje visine i zauvijek uzeo u svoje krilo? Posvećeno njezinoj obitelji i svima vama, volonterima, članovima i dobročiniteljima njezine Zaklade za obnovu bazilike Presvetoga Srca Isusova i izgradnju pastoralnoga centra “Anamarija Carević”.
Najnoviji skroman prinos na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana u eksperimentalnom, poietičkom istraživanju: “Kako danas žive psalmi?”. Za uzdizanje duše Bogu, za predah i odmor, za slušanje i uporabu:
Povedi me, Gospodine, putem vječnim!
Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putevi.
Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj,
iskušaj me i upoznaj misli moje:
pogledaj, ne idem li putem pogubnim,
i povedi me putem vječnim!
