otpjevni psalam na 24. nedjelju u god. B: Ps 116,1-9
Zar nije i naša Anamarija ovako s Crkvom vjerovala i molila, njegovala osnovicu naše nade, a onda ju je Gospodin u strahoti potresa uzeo da hodi pred njegovim licem u kraju živih i nas podsjeća gdje nam je ufanje, pouzdanje, smjer…
Posvećeno svima u našoj Zakladi “Anamarija Carević” koji čuvaju uspomenu na dragu Anči i marljivo grade svenarodno svetište Srca Gospodinova u srca glavnoga grada:
Hodit ću pred licem Gospodnjim u zemlji živih.
Ljubim Gospodina jer čuje
vapaj molitve moje:
uho svoje prignu k meni
u dan u koji ga zazvah.
Užeta smrti sapeše me,
stegoše me zamke podzemlja,
snašla me muka i tjeskoba.
Tada zazvah ime Gospodnje:
»Gospodine, spasi život moj!«
Dobrostiv je Gospodin i pravedan,
pun je sućuti Bog naš.
Gospodin čuva bezazlene:
u nevolji bijah, on me izbavi.
On mi život od smrti izbavi,
oči moje od suza, noge od pada.
Hodit ću pred licem Gospodnjim
u zemlji živih.
