kad se spremao na susret s bratom Ezavom (Post 32,10-13)
Gospodine veliki i dobri, na mojem životnom putu doveo si me do ovog trenutka kad mogu iskreno i otvorena srca uputiti svoju riječ tebi.
Ti si mi darovao život, ti si mi darovao milost vjere. Ti si me po krštenju primio kao svoje dijete i u sakramentima mi svjedočiš da si se zauvijek vezao uza me. Obvezao si se svetom božanskom obvezom da ćeš biti sa mnom.
Premalen sam i nedostojan za te velike darove.
Gospodine, ti znaš što sada nosim u duši. Je li to radost i umor zbog učinjenoga, je li nezadovoljstvo zbog mojih neuspjeha i razočaranje zbog teških ljudi – ti znaš. Pokaži mi da si veći i jači od svega što me plaši. I od grijeha i od smrti.
Pokaži mi da si ti preuzeo skrb za vječno spasenje onih koji su mi najmiliji.
Otkupitelju božanski, ti si rekao: “Blago siromasima, blago gladnima pravednosti!” Pošalji me danas iznova da ljubim bližnjega kako si nas ti ljubio. Amen.
vidi: Jakovljeva molitva (Post 32,10-13)