Dobri Stvoritelju mojega života, sveti izvore srca moga! Povedi me u one dubine koje samo ti do kraja poznaješ. Gdje su to počeli prvi udarci između mene i mojega brata? Odakle su ti nepotrebni i smiješni ljudski sukobi tko je veći, tko prvi – kad smo svi tvoja ljubljena djeca.
Kajem se što sam brata svojega htio prestići, podvaliti mu, prevariti ga. Sva moja postignuća tvoj su dar. Oprosti mi svaku moju trgovinu sa svetinjama. Čuvaj me od poslušnosti krivim savjetima i od pogrešne podložnosti koja ne vodi u život. Daj da s poštovanjem prihvaćam sveti Božji strah i nikad ne prezirem niti niječem dostojanstvo koje mi ti daješ. Ti si me otkupio.
Evo, pred tobom otvaram sva vrata svojega bića da uđeš u moje misli i moje najskrovitije snove. Gdje su moji postupci razorili obiteljsku ljubav, ti izliječi i popravi! Gdje sebično gledam na sebe, ti me prosvijetli svojim velikodušnim, širokogrudnima nakanama!
Daj mi snage da strpljivo podnesem pokorničke kušnje i duhovno čišćenje, a ti pogledaj gdje me to moja ljuta rana i nakon dugih godina još uvijek peče! Pred tobom je otvoreno pokazujem, od tebe svom snagom, svim bićem tražim blagoslov. Priznajem do kraja tko sam, a ti mi daj ono ime koje si za mene od početka izrekao, koje si u dlanove svoje urezao. Makar cijeli život šepam i posrćem, tebi ću sa suzama u očima zahvaliti jer mi je tvoje božansko lice sunce koje moje korake obasjava.
