Uz današnje Evanđelje: 20. nedjelja (B)
Meni, malenom, nedostojnom stvoru govoriš ti, Dobri, Sveti. Govoriš vjerodostojno i pouzdano. Svoje vlastito biće objavljuješ: tko si. Jer si ponizno sišao kao živa hrana za sav ovaj stvoreni svijet.
Nije to više blijeda prošlost i smrt u pustinji. Ti živiš po Ocu, njegovom životnom snagom, njegovim Duhom. I meni nudiš da tvojom snagom i po tvojoj ljubavi živim zauvijek, beskrajno.
Ti si živa hrana s neba i daješ mi da u sebi imam život, život koji traje. Ti si vječna božanska Riječ koja se utjelovila u ovo naše ranjivo, smrtno, raspadljivo ljudsko tijelo. Zato da sama sebe nama pružiš kao pravo jelo i piće za život naš. Da se tobom hranimo, da se na tebi napajamo. Kruh i vino koje nam za svetim stolom daješ, krv i tijelo koje za nas na križu, u grobu i u slavnom uskrsnuću predaješ – to je prava hrana koju vrijedi blagovati, do kraja osjetiti njezin okus, strpljivo i temeljito je sažvakati da me ispuni, da postane dio mene, da bude moja snaga.
Umjesto da svoje borbe vodim, umjesto da se s bližnjim raspravljam, tebi mogu postaviti svoje pitanje, iznijeti svoju molbu. A ti mi daješ zalogaje koji će životno okrijepiti i prožeti moje srce i moju pamet, cijelo moje tijelo, moju dušu – mene. Za svu vječnost.
