Sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na 20. nedelju (god. B): Izr 9,1-6; Ef 5,15-20; Iv 6,51-58
Evo, još nekako u okvirima koje je Papa zadao! Ovako smo u nedjelju, 19. 8. 2024. u okrilju Bazilike još jednom pokušali razmotriti kako to Gospodin sama sebe objavljuje, definira svoju osobu riječima i životom. Posvećeno svima vama koji ustrajno, velikodušno sudjelujete u našoj Zakladi za obnovu bazilike Presvetog Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra “Anamarija Carević”.
Nov skroman, a drag prinos s našega Filozofsko-teološkoga instituta, afiliranog Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenog s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.
Miljenici Božji, dionici jednoga kruha i kaleža Kristova, odabrani uzvanici za njegovim pashalnim stolom! Jeste li se ovih dana osjećali kao da nemate života u sebi? Sam Gospodin nudi sveto rješenje. Sebe sama nudi, svoje tijelo i krv! Dok njegov narod raspravlja, dok se bore među sobom, umjesto da s njime razgovaraju i njemu molitvu upute, Rabbi Isus svima otvoreno tumači. Po uzoru na starozavjetnu mudrost, on ne govori u potaji, kriomice, nego iskrena srca, bez skrivanja i zakulisnih, zavodničkih metoda.
Na Posljednjoj večeri odabranima će još više stvari približiti: »Evo, u ovom kruhu i vinu, u ovoj pashalnoj hrani i piću, sebe sama dajem!« Na križu i u uskrsnuću potpuno sve očituje. Njime se možemo hraniti, na njemu se napajati. Na njegovu Srcu napunjamo svoje duhovne baterije.
Ako se usprkos dobi iznutra u nekim bitnim stvarima osjećamo kao da smo još djeca, tek moramo odrasti, i za to već starozavjetna mudrost ima rješenje: »Tko je još dijete, neka svrati!« (Izr 9,4) Ako ima u našem životu stvari koje nas muče jer ih nismo sposobni razumjeti, evo odgovora (»nerazumnima govori« Izr 9,4)! U pradavnim početcima biblijske povijesti svećenik Melkisedek iznio je kruh i vino (Post 14,18). U središtu Staroga zavjeta Mudrost, kao časna gospođa i dobra majka, postavila je stol i poziva: »Hodite! Svratite! Nahranite se mojim kruhom, napojite se mojim vinom!« (usp. Izr 9,5). Važna je to pozadina za Novi zavjet.
Proces hranjenja kod nas ljudi započinje daleko prije nego smo mi sami toga svjesni, prije nego što svojom moću i pameću time upravljamo. Pod majčinim srcem, dijete prima sve što mu je potrebno. Organizam se hrani i napaja, raste. Živimo jer se hranimo! Danas smo jako svjesni koliko je važno čime se hranimo i pazimo na to. Čime hranimo svoje misli i svoje osjećaje?
O tome Gospodin govori. Sišao je s neba kao živa hrana (»kruh živi« Iv 6,51), novozavjetna mana koja vrijedi i za posljednji dan (Iv 6,54). Sišao je zato da se hranimo i živimo. To više nije kruh i vino koje mudrost za jedan obrok pripravlja, nego on – Utjelovljen – sebe u tijelu i krvi daje. Pred svima u sinagogi u Kafarnaumu tumači, a na Posljednjoj će večeri u pashalnom kruhu i vinu odabranima – svojima – još više razjasniti, izbliza najaviti. Potom će u gorkoj muci, u znoju, koji kao kaplje krvi pada na zemlju; pod bičevima i trnovom krunom, pod čavlima i kopljem, u tamnom grobu i u blistavom uskrsnom jutru do kraja objaviti svoju tajnu. Daje nam shvatiti što je volja njegova (Ef 5,17).
U šali i u pjesmi rugalici pitamo: »Na čemu si ti?« Naš Gospodin, Spasitelj i Otkupitelj, nudi da se na njemu napajamo, da nam on bude i hrana i dodatak prehrani i lijek za rane, i serum i stimulans za našu dušu.
Apostol mudro upozorava da se, umjesto opijanja alkoholom, punimo Duhom Svetim (Ef 5,18). Ako zbog naše unutarnje praznine upadamo u zlo ogovaranje, evo nam lijeka: Razgovarajmo psalmima! (Ef 5,19) Toliko se možemo hraniti Svetim pismom da nam onda iz tog obilja srce govori.
Koja je utjeha upravo ovih dana vidjeti cijeli narod, tisuće ljudi, kako hodočaste svojoj Velikoj Gospi, Majci Božjoj! To je temelj pouzdanja. Ona je prava pomoć da potražimo i onda na izborima, koji o Božiću dolaze, svojim glasom povjerimo dužnost novom predsjedniku ili predsjednici države. Gospodin Isus je poput dobre majke, poput dobrog oca, koji se iz dana u dan brinu da prehrane cijelu svoju obitelji. Važan je kruh svagdašnji! Ali ako zaista želimo da dođe mir u Ukrajinu i u Svetu zemlju, u Mjanmar i Sudan, onda molimo, kucajmo na vrata Božjega milosrđa i otvorit će nam se! Ako zaista želimo da dođe nov, dobar početak i u velikoj Americi i u našoj maloj, dragoj Hrvatskoj, molimo i primit ćemo kruh života, tražimo i naći ćemo živu manu koja s neba silazi!
Na Posljednjoj večeri Učitelj Isus u slici trsa i loze objasnit će kako možemo ostati na njemu, kako nas prima u svoje srce, da boravimo u njemu. On je prostor za život naš. I tako možemo ostvariti onu početnu zapovijed da nam život bude plodan, da donosimo rod (Iv 15,5).
A već sada u svom poučavanju o kruhu živom objavljuje to isto! Hraniti se pravim jelom i pićem, u kojemu on sama sebe daje, znači ostati u njemu (Iv 6,56). Još više! Već ovdje u najuzvišenijem smislu tumači što to znači da smo na sliku Božju stvoreni: Toliko smo veliki u Božjim očima da on sam, Sin Božji i Mesija, može ostati u nama (»ja u njemu« Iv 6,56; 15,5). Tako nam široko srce stvara da se sav može nastaniti u nama.
On, kruh živi, živi po Ocu koji ga je poslao (Iv 6,57). Živi snagom Očevom, njegovim Duhom životvorcem, njegovom ljubavlju. U svom pashalnom kruhu i vinu, u tijelu i krvi na križu i u uskrsnuću daje nam da mi po njemu živimo (usp. Iv 6,57), da budemo dionici njegove naravi, da imamo dijela s njime (usp. Iv 13,8).
To je središte Euharistije – svete mise – po kojoj, poslušni Apostolu, Bogu i Ocu zahvaljujemo za sve (Ef 5,20). U kruh na oltaru stavljamo sve naše boli, suze, rane i muke; u ovo vino polažemo svu svoju radost i životnu sreću, svoje uspjehe i utjehe, svu ljubav srca svoga, svoju živu nadu. I kažemo: »Hvala!«, kažemo: »Amen!«.
