Dopuštam li da riječ Kristova odjekne u svojoj strahovitosti i prevelikoj zahtjevnosti? Ljubav prema neprijateljima zapovijed je koja nadilazi zakone našega srca. Ali onaj koji zapovijeda sam je činio dobro i iskazivao milosrđe, ne nadajući se nikakvu uzvratu od ljudi. Ni u mukama križa nije osuđivao svoje mučitelje, nego je molio za njih. Zato je primio veliku plaću – on, Isus Spasitelj, u čijoj je žrtvi svaka smrt nedužna čovjeka otkupljena i posvećena.
Blago nama jer u Crkvi smijemo slaviti mjeru dobru, nabijenu, preobilnu, koja nam je obećana (Lk 6,38). Ta, i mi smijemo biti s Kristom sinovi Svevišnjega. Završna, nebeska nagrada koju nam je Isus kod Oca pripravio razlog je zbog kojega zahtjevi iz evanđelja imaju smisao i opravdanje. Zato što je Gospodin nama oprostio, i mi smo dužni tražiti i širiti pomirenje (Kol 3,13).
Gorka računica svijeta glasi: »Do ut des!« Dajem ja tebi da bi ti dao meni. Činit ću dobro samo ako mogu naplatiti. Isus, koji je sve od sebe dao, razotkriva tragediju ovakve logike. To je logika uzvraćanja istom mjerom, logika osvete. Sveta Kristova krv prolivena je za otpuštenje grijeha, a ne za stvaranje novih grijeha. Čuvaj se, o, čovječe koji dižeš ruku na ljudski život, jer ljudski je život Božji dar i Božje sveto vlasništvo! Čuvaj se vječnoga prokletstva jer, ako te svojim pandžama pograbi, duša će ti izgarati od mučnine i tjeskobe koju zemlja ne upozna!
Nakon teškoga rata od kojega rane nisu zacijeljele, gorak nam je okus u ustima kada se pravi zbrka između napadača i napadnutoga. Najnoviji događaji terora bolni su svjedoci kako su tanke i trošne niti ljudske moći, na kako krhkim i lomnim nogama počiva zemaljska sigurnost. Je li terorizam ili neokolonijalizam, je li poigravanje ljudskim sudbinama ili nemoćni bijes obespravljenih!? Nije nam potrebno više znakova. Krajnje je vrijeme da povijest potraži mir i pravdu u Kristu ili će sama sebe dokrajčiti. U srcima treba upravljati mir Kristov, mir na koji smo pozvani u jednomu, Kristovu tijelu (Kol 3,15). Božanski poziv: »Budite milosrdni!« (Lk 6,36) odjekuje Crkvom već dvije tisuće godina. Zato što je strpljiv Gospodin i mnogoga milosrđa. Božje nam milosrđe pruža još jednu prigodu. Bog, eto, sve dosada nije dopustio da u mržnji izjedemo sami sebe i jedni druge, nije dopustio da se uništimo u ubilačkim nakanama.
Sv. Pavao piše da je ljubav povrh svega (Kol 3,14). Evanđelje traži da ljubimo svoje neprijatelje, ne kaže da si stvaramo neprijatelje. Nasilje rađa nasilje; osveta je beskonačan lanac. Onaj tko se u neprijateljstvu okomio na brata čovjeka, pokazuje dubinski nedostatak ljubavi. Vrijedan je sućuti i sažaljenja jer i svagdanja psihologija zna: njegova će ga mržnja izjesti. Zato se prokletstvo razoružava blagoslovom. Ne će li zlostavljači ovoga svijeta po molitvi nedužnih dočekati kaplju milosti koja će rastopiti okrutnost njihova srca? Sveti radikalizam sud i naplatu prepušta Bogu.
Kada mi jasni znakovi pokažu da su posljednja vremena došla, kada se čaša tvoje strpljivosti do vrha ispunjava, tvoje Srce, Gospodine, blista preda mnom i zove: »Dođite k meni!« Grješne ruke stavljam na raskajana prsa, ostavljam svoje uskogrudne mjerice i tražim tvoju mjeru. Ti dolaziš i tvoja naplata s tobom.
