Poznat je evanđeoski tekst u kojemu Isus daje novu zapovijed: »Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio« (Iv 13,34; 15,12). »Sada, kad to znate, blago vama budete li tako i činili! (Iv 13,17)« govori Isus nakon što je oprao noge učinicima. I potom još jednom, pa još i treći put isto zapovijeda: »Ljubite jedni druge!« (Iv 15,17).
Ljubav prema bližnjemu zapovijed je koju donosi već Stari zavijet. To je stara zapovijed. U Levitskome zakoniku čitamo: »Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!« (Lev 19,17). Zna to Isus. Znaju i njegovi učenici. Na tu zapovijed upozorava Isus kada je riječ o prvoj i najvećoj zapovijedi. Visoko kotira. Jednaka je onoj: »Ljubi Boga!« (Pnz 4,6).
Isus daje novu zapovijed. Širi onu starozavjetnu i povjerava je jednoj zajednici: »Ljubite!« To više nije individualna odgovornost i pitanje realizacije samoga sebe kao pojedinca kako stari Zakon traži: »Ljubi!«. Isus govori svojima: »Ljubite!« – u množini. »Ljubite jedni druge!« nova je zapovijed kojom nas Učitelj povjerava jedne drugima na skrb.
Isus daje novu zapovijed jer daje novo mjerilo. Više to nije samo mjera zdrave ljudskosti: drugi je kao i ti pa ga ljubi kao što i sebe ljubiš. Novi je kriterij sam Isus, Učitelj. »Kao što sam ja ljubio vas.« – veli. Kao što sam ja oprao noge vama, apostoli moji! Kao što sam ja tebe ljubio, Petre! Isusov životni put nova je definicija ljubavi prema bližnjemu.
Novom zapovijedi Isus nas daje na brigu jedne drugima. To je tajna uspješna zajedništva. Dužni smo ljubiti jedni druge. Tu stvar postaje vrlo konkretna i realna. Ne preuzima Isus svu odgovornost na sebe, ne čini on čudesna djela zato da bismo mi ostali besposleni. Nije rekao: »Evo, ja vas sve ljubim i Otac nebeski vas ljubi, pa neka vam to bude dosta.« Zapovijed je jasna: Ljubite jedni druge! – Mi vas, oni nas. Ja tebe, ti mene. Tako se ostvaruje Isusovo poslanje dobroga pastira. Svaka izgubljena ovca treba osjetiti ruku spasiteljicu koja joj se pruža. Mi smo je dužni pružiti.
Isus, objašanjavajući novu zapovijed, govori: »Nema veće ljubavi od ove da netko život svoj položi za prijatelja svoga« (Iv 15,13). S pravom mislimo pritom ponajprije na Isusovu otkupiteljsku smrt. Život je položio za nas, prijatelje svoje. Krv je svoju prolio kao presvetu cijenu našega spasenja. Dao je život kao otkupninu za mnoge. Dobri pastir život polaže za ovce svoje. Križ i muka sveto su djelo spasenja.
Ali Isus kaže i nešto drugo. Život treba dati, ne tek umiranje i smrt. Znaju dobro roditelji koji s ljubavlju prihvaćaju i odgajaju djecu što to znači. Znaju supružnici koji ustraju u pažljivosti i brizi jedno za drugo. Iz dana u dan, od jutra do mraka. Zna liječnik kada se svim silama trudi da spasi nečiji život, da bolesnika dovede do zdravlja. Život dati: to je najveća ljubav! Kada rano ustaješ, kada spremaš hranu za svoje, kada ideš na posao; kada njeguješ bolesna, kada moliš za one drage koje u srcu nosiš – život daješ. Može mučenik na kraju posvjedočiti krvlju svoju ljubav ako je korak po korak ulagao i davao svoj život. Sam Isus jest takav. Znamo da je hranio gladne, da je poučavao i otkrivao tajne Božje ljubavi, liječio bolesne, oslobađao duše od zloduha, donosio oproštenje i mir. Zato je i došao do vrhunca. Do kraja ih je ljubio. Križ i žrtva na putu su od mnogo koraka.
Kada ljudi čuju za dobra učitelja, žele biti primljeni kod njega. U umjetnosti je najbolje biti učenik nekoga tko ima veliko ime. U znanosti tražimo i pokušavamo doći do pravih i najvećih stručnjaka. U športu, u duhovnosti isto je. Isus tu zakonitost okreće u drugomu smjeru. Nisu učenici birali njega, nego je on njih izabrao (Iv 15,16). Koliko puta smo se uvjerili da nismo sami zaslužni za prvu milost dioništva u Crkvi, za znanje o Isusu, za otkupljenje!? Nismo mi izabrali njega, nego on je izabrao nas. Nisu učenici tražili najboljega učitelja i nisu se prijavljivali na natječaj i prijamni ispit. Nego je on izabrao njih i to zato da donose plod i da radost njihova bude potpuna.
Često se i s pravom ističe da je Božja ljubav bezuvjetna. Ali za one koji su s Isusom prošli tri godine i došli do Posljednje večere otvara se i druga istina, ono što nije za početnike. »Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi« (Iv 15,10), kaže Isus, postavljaći jasan uvjet, zahtjevan uvjet. Treba izvršavati njegove zapovijedi ako želimo ostati u njegovoj ljubavi. Treba izvršavati njegovu novu zapovijed. To je uvjet za osobitu Isusovu naklonost i privrženost. I pri tome Isus još jednom pokazuje kako je i u tome on Učitelj i uzor. On je sam izvršio uvjet i zato je dionik Očeve ljubavi. On je čuvao zapovijedi Oca svojega i ostaje u ljubavi njegovoj.
