uz današnje Evanđelje: četvrtak 5. korizmenog tjedna
Posvećeno Zakladi za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnoga centra “Anamarija Carević”. Iz emisije “Poluvrijeme”, radnim danom 6:55 na SPTV – Sportskoj televiziji, u četvtak 21. ožujka 2024. Biblijska razmišljanja o duhovnoj dimenziji športa. Hvala Bogu! Novi nastavak niza “Religija i šport” u suradnji našega Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana, s Hrvatskim olimpijskim odborom.
Snimio: Ivo Krištić.
I dobar trener i razborit športaš znaju: izvor i smisao športa je razvoj snage i njegovanje talenta, a ne upropaštavanje zdravlja. Napor i treniranje treba dovesti ne samo do dobrih rezultata u mladosti, nego paze na cjelinu života, obitelj, plodan život i u drugoj i trećoj dobi, kad mladenačke eksplozivne sile više ne djeluju.
Evanđelje i danas svjedoči kako Isus nije fanatik koji bi prezirao život i veličao muku i križ. Uspješno se skriva od napadača.
Na početku povijesti Božjega naroda stoji praotac Abraham s kojim je Bog sklopio savez; Abraham koji je u mističnoj meditaciji već primio objavu i o egipatskom ropstvu i o Izlasku.
A onda u punini vremena dolazi Mesija sa svojim krajnje privlačnim i krajnje provokativnim, upravo fantastičnim obećanjem. On sam vjerno čuva Očevu riječ, a sada svojim slušateljima obećava: ako čuvaju njegovu – Isusovu – riječ, neće nikad vidjeti smrti. Oni sami još pridodaju: ne samo da ima neće smrti doći pred oči, nego neće u ustima nikada osjetiti njezin okus. Nije li to dubinska naravna težnja duša naših?
Tko može povjerovati u takvu besmrtnost – pa i danas, u našem svijetu? Isusa zbog takvih riječi optužuju da je opsjednut.
Možda je najveća snaga ovoga evanđelja upravo to što Isus ne odustaje od svojih sugovornika, ne ostavlja ih bez odgovora. Tri su Isusove riječi, na oba upita ili prigovora on im nudi svoje razloge.
Rijetko svoju pravu veličinu i dostojanstvo tako otvoreno proglašava. Izravno je povezan s Abrahamom. Veliki dan koji dolazi je njegov, Isusov dan, i praotac Abraham raduje mu se onako kako se Majka Marija radovala u Bogu svome Spasitelju, kako se Sin radovao kad je slavio Oca, Gospodara neba i zemlje.
Što su otvoreniji napadi, što je bliže njegova muka, to jasnije Gospodin objavljuje onu najdublju istinu o svojoj božanskoj naravi. Ona je onaj isti „Ja jesam“ koji je otpočetka izabrao svoj narod i vodio ga u slobodu.
Vidi: Praotac Abraham i Isus, vječni Sin Očev
Gospodin se uvijek sjeća (Ps 105)
