Sva četiri svetopisamska izvještaja – Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo evanđelje – zaustavljaju se na čudesnoj zgodi s »pet kruhova i dvije ribe« (Mt 14,17.19; Mk 6,38.41; Lk 9,13.16; Iv 6,9) kojima će se u kritičnom trenutku nahraniti veliko mnoštvo gdje je samo muškaraca 5000. Dodatna dva opisa u Matejevu i Markovu evanđelju spominju i drugi događaj kad će sedam kruhova (Mt 15,34.36; Mk 8,5s) i nekoliko ribica uspješno odgovoriti na glad zajednice od 4000 duša kojima treba pribrojiti žene i djecu.
Svim je izvještajima zajedničko da Krist u krizi cijeni i uzima skroman i nesrazmjerno malen prilog koji mu učenici mogu pružiti, ne prezire ga i ne odbacuje. Upravo ono skromno i nedostatno što imaju, on uzima i čini velikim. Zajednički je također dvostruk rezultat. Ne samo da je kriza uspješno riješena – ljudi su se nasitili (Mt 14,20; 15,37; Mk 6,42; 8,8; Lk 9,17; Iv 6,12) – nego svi izvještaji ističu kako i ostaci koji preostadoše čine svojevrsno novo obilje. Bilo da je riječ o »dvanaest košarica« ulomaka kao u sva četiri izvještaja s pet kruhova i dvije ribe (Mt 14,20; Mk 6,43; Lk 9,17; Iv 6,13), bilo da je prikupljeno »sedam košara« preostalih od sedam kruhova na početku (Mt 15,37; Mk 8,8) – i jedno i drugo u Svetom su pismu poznati simbolični brojevi. Dvanaest naznačuje onu puninu i sveobuhvatnost koja želi doseći sav svijet u slici dvanaest Izraelovih plemena, a sedam je znak pouzdanosti i zaokruženosti kao već u prvih sedam dana stvaranja kad je zaključno utvrđeno da je »sve što je stvoreno bilo dobro« (Post 1,31), pri čemu sam broj sedam ima u biblijskom jeziku isti korijen kao i »prisegnuti« što odmah doziva u pamet središnje Božje obećanje ocima da će im dati zemlju.
Osobita dragocjenost u kojoj se tri sinoptička evanđelja slažu jest Kristov konkretan postupak. Prvo što čini, kada je u krizi pred silnim mnoštvom dobio tek skroman prilog, jest pogled u nebo (Mt 14,19; Mk 6,41; Lk 9,16). Gesta, usmjerenje lica i očiju, bez dodatna tumačenja, bogata je u neverbalnoj komunikaciji. U krizi čovjek je pozvan podići pogled, pronaći šire obzore, potražiti gdje je prvi izvor svih dobara i barem naslutiti svrhu.
Neočekivan i neuobičajen čin koji odstupa od logičnih razmjera, a u kriznim prilikama djeluje provokantno i atraktivno, spominju dva dodatna izvještaja, Matejev i Markov, koji se poklapaju s Ivanovim evanđeljem. Na skromnoj, minornoj zalihi od svega sedam kruhova i nekoliko ribica, koja je beznačajna pred mnoštvom od 4000 gladnih muškaraca zajedno sa ženama i djecom, na daru nedorasloga momčića koji nije imao nego pet ječmenih kruhova i dvije ribe, Isus Krist, prihvativši ih, najprije – zahvaljuje (Mt 15,36; Mk 8,6; Iv 6,11). Usred krize i neimaštine – on zahvaljuje! Rezultat će biti čudesan. Sam slijed njegova postupka, pri kojem on uzima, zahvaljuje i potom razlama kruh da ga podijeli, i rasporedom i gramatičkim oblikom εὐχαριστήσας (euharistesas, »zahvalivši«) izravno upućuje na predragocjen prvi zapisani spomen u kojem Pavao govori o Kristovu predanju samoga sebe (Mt 15,36; Mk 8,6; Iv 6,11; 1 Kor 23s). Hrana koju dijeli – to je on sam, tumači govoreći: »Ovo je moje tijelo«. Kao odgovor na krizu cjelovito i do kraja nudi svoju osobu. Krizu rješava vlastitim gledištem. Gladno mnoštvo ne gleda kao rulju zločinačku premda će ga na Veliki Petak gotovo jednoglasno odbaciti i osuditi.
Sva četiri izvještaja o pet kruhova i dvije ribe važan su prinos biblijskom pristupu krizi jer inzistiraju na Kristovu pedagoškome postupku. Učenici upozoravaju na krizu, glad koja je zavladala nakon duga slušanja u pustomu kraju, a Učitelj neočekivano, na prvi dojam neumjesno i vrlo izazovno zahtjeva: »Dajte im vi!« (Mt 14,16; Mk 6,37; Lk 9,13). Bez ikakva spiritualiziranja i upućivanja na pobožnost upozorava ih da gledaju na svoje sile i traži da se založe, koliko god bila ograničena i nedostatna njihova dobra. Ivanovo evanđelje neposredno upozorava na Učiteljev edukativni pristup: pita »zato da iskuša« i dobije njihov odgovor (Iv 6,6).
Vrijednost i angažman učenika sastoji se i u tome što Krist njima povjerava da dijele hranu ljudima – u tom je svih pet sinoptičkih izvještaja složno (Mt 14,19; 15,36; Mk 6,41; 8,6; Lk 9,16). Krist dovodi svoje do toga da su kadri ispuniti njegov zahtjev s početka, osim što će upravo oni rasporediti mnoštvo u male zajednice i nakon blagovanja prikupiti preostale ulomke. Učenici doista – kako je zatražio od njih – daju ljudima jesti! Pedagoški značaj ovoga događaja istaknut će Kristovo naknadno upozorenje kad traži od učenika da se prisjete iskustva i sami osvjedoče kako je u onoj krizi kad su imali svega pet, i u onoj kad su imali sedam kruhova bilo ne samo dosta, nego je i pravo obilje preostalo (Mt 16,9s; Mk 8,19s). Refleksija o tim iskustvima treba pobijediti malovjernost i utemeljiti povjerenje u dobroga Učitelja koji je prisutan. Sasvim konkretno pred Kristom kriza traži od nas da ponajprije zahvalno gledamo na ono malo što imamo i na ono što nam se čini ostatak koji bismo po navici bacili, i da uzmemo u obzir gdje je izvor svih dobara.
