Isus naviješta svojim učenicima i cijeloj zajednici radosnu vijest. Dok ih upozorava na licemjerne postupke, pokazuje im put uzvišenja i proslave.
Pravo je čovjekovo uzvišenje djelo Božje. To je zajedništvo s Uzvišenim, s Kristom proslavljenim, s Isusom kojega je jedan Otac naš, onaj na nebesima, uskrisio od mrtvih. Uzvišenje čovjekovo zbiva se na putu Marije, službenice Gospodnje, koja prepoznaje i priznaje svoju neznatnost. Bog je pogledao na njezinu neznatnost. Sam ljudski napor pritom malo može postići.
Božji Zakon vodi čovjeka do pravoga uzvišenja i proslave. Isus traži od svojih učenika da slušaju i imaju povjerenja u riječi koje im se naviještaju. Tko čini i obdržava sve što kaže riječ Božja, bit će uzvišen.
Život u zajednici braće i sestara vodi do pravoga uzvišenja čovjekova. Jedan je Vođa i jedan je Učitelj naš. Jedan je Otac naš, kojega tako često zazivamo: »Oče naš.« Tko živi kao član ove obitelji, bit će uzvišen.
Pismoznancima i farizejima možemo zahvaliti što naviještaju riječ Božju. Ali ljudskim snagama sazdano uzvišenje ne uspijeva. Uzvišenje i proslava koja počiva tek na govorenju šteti i ostavlja za sobom bolan i razoran rascjep između riječi i djela. Uzvišenje koje se oslanja samo na odjevne predmete i molitveni pribor, na titulu i dostojanstven pozdrav, lažno je i vodi u poniženje. To je stalna borba za ugled i za prva sjedala koja svi vide. Ostavlja čovjeka nezadovoljnim, praznim i frustriranim. Nije to poniznost nego poniženje.
Pravo čovjekovo uzvišenje pokazao nam je onaj najveći među nama, Sin Božji koji je ponizio sama sebe, Krist Gospodin koji je postao naš sluga.
