Uz današnje Evanđelje: srijeda 25. tjedna – novi nastavak niza: Religija i šport
Emisija “Poluvrijeme” na SPTV – Sportskoj televiziji. Biblijska razmišljanja o duhovnoj dimenziji športa. Hvala Bogu! Novi nastavak niza “Religija i šport” u suradnji našega Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana, s Hrvatskim olimpijskim odborom. Produkcija: Ivo Krištić.
S vjerom je kao i sa športom. Da bi čovjek mogao istrčati na teren ključna je valjana priprema i marljivo, redovito održavanje kondicije.
Poznati odlomak iz Lukina evanđelja govori o Isusu koji formira – da tako kažem – svoju momčad. Ove godine to evanđelje dolazi nam na važan dan. Danas slavimo sv. Vinka Paulskoga, omiljenoga apostola siromaha, koji je kod nas najviše poznat kao utemeljitelj naših cijenjenih sestara Milosrdnica kojima toliko toga možemo zahvaliti. Osim toga Družba Isusova slavi danas svoj dan, dan službenoga papinskog ustanovljenja 27. rujna 1540.
Koji su uvjeti i koraci u treningu s Isusom? Najprije, Gospodin bira. “Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas” – reći će. On zove k sebi, saziva dvanaestoricu, za svako pleme u Božjemu narodu po jedan predstavnik tako da sve bude pokriveno.
Isus sam dodjeljuje im onu svoju vlastitu silu koja izlazi iz njega i koja opisuje njegova čudesa. Za apostole je važno ovo prvo razdoblje primanja. Dobivaju duhovnu vlast nad demonima i vlast za duhovnu terapiju kod bolesti.
Od apostola se traži slušanje, pažljivo uho za ono što Učitelj govori. On im određuje misiju: proglašavati radosnu vijest kako to Bog kraljuje, i liječiti. Silna im je kondicija potrebna jer na put kreću asketski, bez zaliha, oslonjeni na Boga. Ne mogu se pozivati ni na Mojsijev ni Aronov štap kao sredstvo uzvišenog Božjeg autoriteta. Ne mogu se oslanjati na novac kojim bi mogli za svoje ideje i planove druge potplatiti. Moraju se brinuti da se redovito pravom hranom nahrane.
Ali, zanimljivo, možda usuprot našem modernom mentalitetu, koji traži da se nametneš i probiješ, oni su slobodni. Ako ih ne prime, ništa strašno. Ako ne dožive uspjeh i odobravanje, otići će drugamo. Ali i ovdje će biti Kristovi svjedoci. I ona sitna prašina koja im se na nogama skupila poslužit će kao vrijedno svjedočanstvo. Ispunili su svoju zadaću.
