Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na 30. nedjelju u god A: Izl 22,20-26; Ps 18,2-4.47.51ab; 1 Sol 1,5c-10; Mt 22,34-40
Koja je uloga Hrvatske i hrvatskoga naroda u velikoj Europi? Odgovor daje današnja Božja Riječ. U Francuskoj ljudi na ulicama – tuku, pljačkaju; otvoreni sukobi i s oružjem. U Albaniji protesti, demonstracije, palež, vodeni topovi. U Španjolskoj, u Italiji, u Bruxellesu slično! U susjedstvu na istoku mjesecima mnoštva u prosvjedu. A mi u iskrenoj molitvi dajemo hvalu Bogu što je kod nas zadivljujući mir i sigurne ulice.
Je li u ovu nedjelju, je li kod ove svete mise došao čas da Hrvatska osjeti do u dubinu koje nam je zvanje u bijelom svijetu koji okreće milijarde, a vojna industrija melje i teško stečeni novac živih ljudi i sam život ljudi? Ako je istina da rat pokrećemo, samo da bismo proizvedeno oružje potrošili i svoju nadmoć pokazali, onda toj istini treba otvoreno pogledati u oči. Ako na ime mira drugi narod gazimo i želimo istrijebiti, onda toj istini treba otvoreno pogledati u oči. Poslušajmo danas kako Mesijanski Učitelj proglašava vrhunski, osnovni zakon koji jedini spašava. Samo razoružana i razoružavajuća ljubav Kristova može svijet spasiti i povesti naprijed.
Svi mi znamo da je lakše spremati se za rat, negoli spremati se za mir jer mir je napor i stvaralački rad, a rat je bogohulno gubljenje vremena i u nebo vapijući grijeh. Hrvatska iz duge povijesti i iz živog iskustva zna što je rat, što luda osvajačka mržnja i agresija koja vodi u razaranje. Znamo pravo lice religija i konfesija i njihovo naličje. Znamo da je ispravno naoružavanje kontinenta naoružavanje Kristovom ljubavlju. Uvjerili smo se kako je euharistijska ljubav ona tajna koja donosi spas – ljubav Isusova prema nama dok nam se u euharistiji daje, naša ljubav prema Isusu euharistijskom. On je Sin Božji i Sin Čovječji, on nas primjerom i životom uči pravoj ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, pravom dostojanstvu čovjeka. Ovaj Božji narod zna tko je Kraljica mira i koja je njezina poruka, kakva njezina duboka i ponizna duhovnost. Zato je pravi čas da ponovno otkrijemo kako izgleda ona istinska legija koja brani od vječno zla i donosi život svijetu.
Gospodin Isus i kad ga prostački, podlo žele izazvati, sa svim veličanstvom i dostojanstvom daje pravi odgovor. Proglašava jasno i smireno, nebeskim glasom, koji je postao zemaljski, onu najveću zapovijed i onu drugu po redu, sličnu. U tim je dvjema zapovijedima snaga Božjega naroda da se ne da zavesti silnicama ovoga svijeta koje sveca proglašavaju zločincem, a zločinca svecem; da se brani od razornih ideologija koje počivaju na lažima. Iz dubine Staroga zavjeta, tamo gdje je zaključak Petoknjižja – Božjega Zakona, iz knjige Ponovljenog zakona Isus uzima onu zapovijed koja poput našega Angelusa – Anđeoskog pozdravljenja iz dana u dan zvoni u Božjem narodu. Šema Jisrael – Čuj Izraele! Ljubi! To je zapovijed.
Solun nam je blizak i drag, jer iz Soluna dođoše sveta braća Ćiril i Metod, a poslanica Solunjanima najstariji je i prvi napisani dokument Novoga zavjeta. Podsjeća nas kako smo i mi prije gotovo 14. stoljeća prigrlili Riječ s radošću Duha Svetoga. Kad smo se od idola obratili Bogu, postali smo nositelji pravoga svjetla i žive vjere u Isusa, Sina Božjega koji je uskrsnuo od mrtvih i koji nas čuva od gnjeva ljudskoga i vječnoga. Obraćenje – to je snaga sakramenta pomirenja, a ova euharistija je čas da Riječ Gospodnja od nas odjekne po cijelom europskom kontinentu. Kad se silna snaga i nogometaša i navijača okrene od same lopte, novca i izvikivanja parola i dadne se u službu Isusu euharistijskom, onda pred licem svega svijeta blista spasenje i otkupljenje.
Mi kao narod znamo da Bog uslišava molitvu siromaha, kako već Božji Zakon od davnina svjedoči. Zato će prava politika i zdrav zakon posebnu pažnju posvećivati djeci koja ostadoše bez roditeljske ljubavi, udovici koja je izgubila muža, udovcu kojemu je žena umrla.
Kao i obično Rabbi Isus izoštrava stvari i razjašnjava. Nije to samo neka velika zapovijed nego je najveća i ona je prva po redu. Propisuje ono što mi u dubini duše po naravi i želimo: dati se posve, potpuno se angažirati, ostvariti se u punini kao osobe. Evo programa! Središte svojega bića u kojemu su ti najunutarnjije i najsilnije misli – srce svoje, iz koje izviru tvoje riječi daj na ljubav prema svome Gospodinu koji te stvorio, koji se vječnim savezom vezao uza te. Svoj život, svoju dušu, svu čežnju svoga bića uključi u tu svetu ljubav. Na trećem mjestu, uz srce i dušu, Gospodin neće staviti snagu, kako to zapisano stoji. Nije on protiv tijela, ta sam se utjelovio i proživio sav ljudski tjelesni život od začeća do smrti, nego Gospodin produhovljuje i ističe vodeću ulogu koju ima naš razbor i razumijevanje. Pa već prve stranice Biblije svjedoče kako je Bog stvorenom čovjeku povjerio svoju vlastitu moć, na svoju sliku: Daj ime! Nazovi stvari pravi imenom! Prepoznaj istinu! Živi u istini!
Ispravlja, dopunjuje i poučava galilejski Rabbi farizejskog zakonoznanca: odmah uz tu veliku, najveću zapovijed stoji i ona druga, slična prvoj, a traži da istu onu ljubav koju njegujem prema sebi, uložim i za čovjeka do sebe. I to Isus obilno primjerom potvrđuje kad gladne hrani, bolesne liječi, mrtve uskrisuje; kad duše oslobađa od zloduha i od grijeha.
Ne samo to, Gospodin, ovoga zakonoznanca pretvara u pravoga mudraca i sugovornika jer mu otkriva gdje je nosivo središte svega Pisma. Ne samo Zakon Božji, nego i sva Proroštva čvrsto su vezana uz te dvije zapovijedi. To im je jarbol na kojemu oba jedra – i Zakon i Proroci – sigurno vise.
Gospodin je do kraja izvršio i jednu i drugu zapovijed kad je podnio muku i križ, kad je u uskrsnuću pokazao da je zaista u svemu ljubljeni Sin Očev, milina Očeva, kad je samoga sebe sakrio u sakrament Euharistije da iz dana u dan – i danas – bude kruh života našega. Zato se njemu klanjamo i njemu svoje molitve upućujemo.
