Sadržaj i značenje biblijskih čitanja na 5. vazmenu nedjelju u god. A
Dj 6, 1-7; 1 Pt 2, 4-9; Iv 14, 1-12
U ovom uskrsnom vremenu s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i prikupljanje snaga, za još dublje upoznavanje i primjenu Kristova Evanđelja, za čitanje i slušanje:
Svi mi osobito u našem ubrzanom vremenu, dok smo bespoštedno bombardirani idejama i ludostima u paketu, dobro znamo koliko nam je potreban i kako nam je dragocjen mir. A Gospodin danas smiruje naša srca. On zna iz Maslinskoga vrta što je krajnja uznemirenost i duševni potres, pa nas dobro razumije. Na uskrsnu večer svojima dvaput ponavlja: »Mir vama!« (Iv 20,19.21). Nema veće radosti za me, ako i ove riječi nešto od toga mira mogu donijeti.
Iz Evanđelja spoznajemo: Vjerovati u Isusa isto je što i vjerovati u Boga (usp. Iv 14,1). Vidjeti Isusa znači vidjeti Oca (Iv 14,9). Sveta misa također je silno djelo u kojem možemo što dublje motriti, kontemplirati Isusa, klanjati se njemu, prisutnom u Euharistiji – motriti živoga Boga!
Naravno, Kristove riječi da on odlazi pripraviti nam mjesto u Očevu domu, koji ima mnogo stanova (Iv 14,2), s pravom najčešće shvaćamo kao Isusov odlazak s ovoga svijeta i utjehu za nas kad gledamo na drugi svijet. Ali danas vrijedi prepoznati kako nam Isus svojim križem i uskrsnućem daje da budemo živo kamenje koje se na njemu, živom kamenu temeljcu, ugrađuje u velik, prostran duhovni dom, već ovdje i sada, na ovome svijetu (1 Pt 2,5)! Tako Petrova poslanica tumači, ističući da je ponajprije Isus živi kamen (1 Pt 2,4).
Petar je izabran. I Tomu i Filipa Isus je izabrao. Sedmorica đakona izabrani su. Imena su im zauvijek zapisana u Svetom pismu: uz čuvenog Stjepana, tu je još jedan Filip, pa Prohor, Nikanor, Timon, Parmena i Nikola (Dj 6,5). A evo sada sve nas Bog izabire da činimo djela Isusova, i još veća od tih (usp. Iv 14,12). Isus, Sin Božji, sada je u punini kod Oca i zato je to moguće.
Kao što su u doba ređenja prvih đakona hramski svećenici, cijelo mnoštvo njih, postali poslušni vjeri, postali su vjernici (Dj 6,7), tako sada Petar u svima nama vidi sveto svećenstvo (1 Pt 2,5). U duhovnom domu smijemo prinositi duhovne žrtve Bogu, koje su mu drage, i prinose se po Isusu Pomazaniku (1 Pt 2,5).
Isus je put za prinošenje tih žrtava, on je istina o njima. On daje život i vrijednost svemu što Bogu prinosimo (usp. Iv 14,6). On je živa Riječ (usp. Dj 6,2.4.7; 1 Pt 2,8) koju slušamo i koja – prema riječima Pisma – raste i povećava se (Dj 6,7).
Djela apostolska opisuju kako je broj Isusovih učenika sve veći i veći. Tako stoji i na početku i na kraju, kao okvir današnjega čitanja (Dj 6,1.7). A završetak precizira da je to u Jeruzalemu. Štoviše, naš prijevod odlično upozorava da su ti učenici, ti kršćani – Židovi, bilo da dolaze iz domovine, bilo da su iz inozemstva koje ispunja grčki jezik (Dj 6,1).
Dvanaestorica imaju posebnu ulogu u toj velikoj zajednici koja raste. Oni ih sve sazivlju (Dj 6,2), kao što je to prije Isus činio. Nazivaju ih braćom (6,3), sinovima i kćerima, djecom, jedne te iste obitelji. Dvanaestorica se drže molitve i posluživanja Riječi (6,4), koju neće napustiti (6,2).
Oni Isusovim vjernima povjeravaju izbor muževa punih Duha i mudrosti, za koje mogu svjedočiti (6,3). Kristovi učenici, živa Crkva odabire (6,5). Posluživanje kod stola – i onog liturgijskog, i onog obiteljskog, svagdanja briga za kruh naš svagdanji, podjednako je važna i sveta stvar Gdje su danas ti sveti poslužitelji? Pa zar niste to vi kod stola svoje obitelji, osobito kad god se s ljubavlju brinete za ostavljene, one koji ostadoše bez obitelji, za udovce i udovice? Tada ne samo da nastavljate drevnu božansku skrb zabilježenu na stranicama Staroga zavjeta (usp. Izl 22,21; Pnz 10,18; Zah 7,10), nego imate svoju istaknutu službu u živoj Isusovoj Crkvi. Na đakone Dvanaestorica polažu ruke i, vjerni svojoj riječi da će se držati molitve, mole nad njima (Dj 6,6).
Kad je Petar bio ono odvraćao Isusa od njegova puta, nije mu bilo na pameti ono što je Božje, nego ono što je ljudsko (Mk 8,33). Sada Petar jasno vidi razliku između ljudi koji odbacuju, obescjenjuju i obezvrjeđuju živi kamen, i Boga koji ga je izabrao i uzeo kao dragulj (1 Pt 2,4). Sada Petar dobro zna da možemo pristupiti kamenu živomu, živoj stijeni kao oni koji vjeruju, koji na tom kamenu živomu grade svoju vjeru i neće se postidjeti (1 Pt 2,6). On je naša čast i slava (1 Pt 2,7)! Ako pristupamo bez vjere onda se spotičemo, sablažnjavamo o njega (1 Pt 2,8). Neposlušni Riječi, ne poštujemo je, ne damo se odgajati i voditi od nje.
Petar je dobro čuo Gospodinovu prispodobu o gospodaru koji nakon slugu, napokon šalje sina po urod u svoj vinograd (Mk 12,6). Tada je Isus istaknuo sliku o kamenu koji graditelji odbacuju, ali on je ipak kamen temeljac, kamen koji cijelu građevinu drži (Ps 1,10). Petrova poslanica o tome govori (1 Pt 2,7), isti psalam primjenuje (Ps 118,22). Petar je dobro upoznao Pisma i podsjeća na ono obećanje koje Bog daje prije svojih deset zapovijedi: Ako pažljivo slušate moj glas i čuvate ovu moju obvezu, moji ste, moje ste blago (Izl 19,5); vi ste moje kraljevstvo svećenika, sveti narod (19,6). Iz naše ljudske tame, Bog nas tako dovodi u svoje divno svjetlo (1 Pt 2,9) koje prepoznajemo u gorućem plamenu uskrsne svijeće.
7. 5. 2023.
