Rječnik, sadržaj i teološko značenje današnjeg evanđelja: ponedjeljak 30. tjedna
Ima vjerni narod sveta mjesta u kojima se okuplja, sluša i tumači Riječ, moli. Rabbi Isus, u sveti dan Gospodnji, dolazi u jednu od tih sinagoga i poučava. Izlječenje koje žena prima na dar dio je Isusove pouke. To je potvrda utjelovljenim, praktičnim primjerom.
Metoda je Kristova Srca precizna. Gospodin vidi ženu, zna za njezinu dugotrajnu – punoljetnu! – muku, zgrbljenost. Kako je nama kad nas uhvati išijas ili bolna ukočenost satima ili nekoliko dana? A ona pognuta, ne može se ispraviti, ne može disati punim plućima, ne može se protegnuti i živjeti. Trpi. Toliko dugo koliko nam treba da dođemo do pravne punoljetnosti.
Vidi Isus da je na djelu duh bolesti, nemoći. Otvoreno će reći: “Sotona ju je svezao.”
Poziva je. Njegova je inicijativa. Naziva je onako kako će i svoju majku nazvati: “Ženo!” U Svetom pismu to znači: ti, koja si od Boga stvorena i blagoslovljena.
Izgovara riječi kojom je odrješuje od spona. Polaže ruke na nju kako je davno Mojsije na Jošuu ruke položio, kako će Crkva tijekom stoljeća to činiti u sakramentu sv. Reda i Bolesničkoga pomazanja.
Ona se, nakon dugih osamnaest godina, uspravlja. Opis je to koji je prava rijetkost. U pisanju sv. Luke samo se još jednom pojavljuje kad je riječ o podizanju i obnavljanju Davidova kraljevstva (Lk 15,16). Bog će ga uzdići.
I ova evanđeoska žena doživljava Božje djelovanje. Na djelu je Otac nebeski. To svjedoči i gramatički oblik. Bog Otac driješi sotonske okove. Kako se ona osjeća? Nakon dugih godina može napokon uzdići tijelo, uzdići ramena, uzdići glavu, uzdići pogled! Kao Isus na Uskrs.
A svrha izlječenje očita je i odmah se pokazuje. Ona slavi Boga kao što će se na kraju sav narod Božji radovati zbog slavnih djela koja Otac po svom Sinu, Isusu, čini. Do toga Učitelj dolazi. To je ishod!
Nasuprot Isusu koji svemu mnoštvu donosi radost, nadstojnik sinagoge u sebi je zlovoljan zbog toga što Isus liječi u dan subotni, pa on nemilice šiba i grdi javnim govorom, obraćajući se, ne Isusu, nego svima. Upozorava na Božju volju da šest dana budu za rad, a jedan je Bogu posvećen.
Gospodin i njemu daje odgovor i to na isti način. Obraća se javno, ne osobno – jedan na jedan, nego u množini, medijski, svim licemjerima. I Isus žestoko kori, ali tako da otvara dijalog, postavlja pitanje.
Naravno da ćemo se s pažnjom pobrinuti za domaće životinje. Koliko više vrijedi pružiti pravu njegu i terapiju ženi koja je bolno svezana kao što je Abraham već bio svezao Izaka na žrtveniku!?
Isus zacijelo hotimice kaže “odriješiti, odvezati” da se vidi što je briga za vola i magarca, i što je živa ljubav prema Izraelki, ženi pripadnici Božjega naroda.
Licemjeri ne daju odgovor, ne prihvaćaju dijalog. Zavili su se u svoj stid. Ostaju duhovno zgrbljeni. Znamo da je prvi cilj, ne tek tjelesno ozdravljenje, nego ono duhovno, po kojemu smo spremni i sa svojim križem Boga slaviti.
Ne spominje li Isus namjerno i jasle i vola i magarca da nas podsjeti kako se utjelovio? Došao je na svijet kao malo dijete da sama sebe posve nama ljudima i našoj ljubav povjeri na skrb. Tu njegovu žrtvu – naše spasenje – Crkva na oltaru slavi.
