Zahvala i radost

Gospodine, ti si nas stekao krvlju svojom, pošalji nam Duha Svetoga! Gospodine, smiluj se!

Pošalji nam Duha Svetoga i oprosti nam svaku našu pohlepu za imanjem i nemar u ljubavi prema bližnjemu! Kriste, smiluj se!

Gospodine, pošalji nam svojega Duha Svetoga koji će nas čuvati u tvojemu imenu da budemo jedno među sobom i s tobom! Gospodine, smiluj se!

Okupljamo se na zahvalno slavlje u ovomu vremenu kada molimo za darove Duha Svetoga, Duha koji – kako Pismo veli – postavlja nadglednike (Dj 20,28) da dobrohotno i zagovornički bdiju nad Božjim narodom. Sa sv. Pavlom gledamo na dug niz dana i godina koje su nam darovane. Vrijeme je za poniznu međubilancu. U naše doba ne samo u crkvenoj duhovnosti, nego i u menadžmentu i biznisu, poznato je kako je dubok, smiren i zahvalan pogled unatrag najbolje sredstvo da ustanovimo i potvrdimo tko smo i gdje se nalazimo. A to je opet najbolji orijentir koji nam kaže što i kako dalje!

Crkva u Hrvatskoj više je puta u zadnjim desetljećima iskusila pohod Svetoga Oca pa nam je zbog toga bliža Isusova molitva iz Evanđelja. Gospodin moli za nas kao što je u naše dane njegov namjesnik molio za nas i s nama. U riječima svoje molitve Isus nam daje pristup u povlašten i dirljiv prostor njegova odnosa prema Ocu.

Euharistija je molitva. To je ponajprije naša molitva kajanja i obraćenja. Molimo za oproštenje ako smo hlepili za srebrom ili ruhom (Dj 20,33), i ako se nismo zauzimali za nemoćne (Dj 20,35), i ako nismo čuvali one koje nam je Bog dao (Iv 17,12).

Euharistija je zahvalna molitva. Zahvaljujemo na veliku daru što nas je Krist, kako sam veli, čuvao u imenu Očevu, štitio nas je da ne propadnemo (Iv 17,12). Sada moli Oca da nas čuva u svojem imenu i da nas očuva od Zloga (Iv 17,11.15). Zahvaljujemo što smo od Oca darovani Isusu (Iv 17,12). Zahvaljujemo što dolazi drugi Zaštitnik i Branitelj, poput Isusa, koji će nas posvetiti u istini (Iv 17,17).

Živjeti u svijetu, a ne biti od svijeta po sebi je čudan zadatak koji može biti isprazan i puko glumatanje ili pak prezahtjevan. Ali i u tome poslanju Isus nam je učitelj. On je bio u svijetu, premda nije od svijeta (Iv 17,14.16). Po njemu se ravnamo. S njime smo zajedno u tomu neobičnu poslanju da budemo u svijetu, a nismo od svijeta.

Euharistija je zahvalno slavlje. Iskreno bih želio da u istoj mjeri osjetimo svu zahvalnost Božjega srca za sve što smo poduzeli i pretrpjeli. Božja je zahvala i nagrada u istoj krvi Kristovoj kojom smo stečeni. O, kako bih volio da do u dno vlastite duše osjetimo Gospodinovu očinsku hvalu i ljupko odobravanje za svaki korak koji smo učinili kao dobri pastiri u svojoj župi, u svojoj obitelji, na poslu…!

Hoćemo li naći dublje veze i bližega dodira između Pavlove misli i Ivanova Evanđelja negoli u današnjim čitanjima? Pavao u svojemu oproštajnom govoru traži od svojih da paze na povjereno im stado, da pasu Crkvu Božju i da bdiju, upozorava da vuci okrutni dolaze koji ne štede stada (Dj 20,29). Odmah nam se budi sjećanje na Isusa koji poznaje svoje ovce i polaže život za njih (Iv 10). Odmah nam dolazi na pamet nalog svetomu Petru da pase jaganjce (Iv 21).

Euharistija je molitva. Redovito u duhovnosti ističemo da ne valja moljakati i moliti samo kada nam nešto treba. Ipak, mudri sv. Ignacije poučava da na početku svake duhovne vježbe jasno kažem Bogu i sebi za što molim. Ugledajmo se na Gospodina Isusa i danas neka to bude to radost!

Ako po naravi kao bića težimo za tim da budemo sretni, eto nam danas orijentir i odgovor: to je radost o kojoj Isus govori u svojoj molitvi (Iv 17,13). I ne samo to, nego i njegovo aktivno zauzimanje da dođemo do te radosti, i to u punini.

Ne samo, dakle, da je nama stalo do radosti i ne samo da je moguće doći do nje – nego još k tome Gospodin objavljuje da je i njemu stalo do toga da njegova – božanska – radost bude u nama. Upravo zato on i izgovara svoju molitvu, kaže.

Posvetio se za nas, veli (Iv 17,19). Posvetio se za nas u ovomu kruhu i vinu – u kruhu naših napora i snaga, u vinu naših čežnja i još neostvarenih želja – koje prinosimo na oltaru.

Dj 20,28–38; Iv 17,11–19
srijeda 7. vazmenoga tjedna

Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.