Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na svetkovinu Isusa Krista, Kralja svega stvorenja (god. B): Dn 7,13-14; Ps 93,1-2.5; Otk 1,5-8; Iv 18,33b-37
Cijeli ovaj tjedan pravi je čas za Kampanju Krista Kralja. Molimo Gospodina da kao narod Božji o Božiću dobro i mudro biramo. Osobu koja zna i poštuje Kristovu vlast.
Ovako smo u okrilju bazilike Presvetog Srca Isusova promišljali u nedjelju, 24. 11. 24. Najnoviji neznatan prinos s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranog Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenog s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.
Posvećeno svim članovima Zaklade “Anamarija Carević” u zahvalu za sve molitve, darove i sav rad na obnovi svetišta Srca u srcu grada.
U Godini molitve, pred veliki jubilej – 2025. slavlje njegova Utjelovljenja, na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja evo nam odlične prilike. Nahranimo dušu, napojimo srce poniznim promatranjem Isusove kraljevske vlasti! Promotrimo koga to u svetoj pričesti primamo! Pokloni se smjerno Kristu Kralju, posveti se njemu!
Evo ga u pretoriju rimskoga upravitelja, pred Poncijem Pilatom, namjesnikom, koji ima svu političku vlast. Dana mu je odozgor, od cara, kojemu služi, kojemu se klanja. Prvi je to susret uživo Poncija i Isusa: »tête-à-tête« reklo bi se diplomatskim francuskim jezikom; licem u lice – hrvatski. Rimskim pravom Pilat želi ispitati optuženog koga su lokalci predveli kao zločinca. Nije Pilat Judejac, ali treba utvrditi je li zločin u tome da je Isus Krist kralj Judeje. A Isus Pilata vraća na njegovu vlastitu osob u. Ti si, Poncije, u pitanju! Što ti kažeš pred Kristom Kraljem svega stvorenja? Tko si ti i kakva je tvoja vječna sudbina? Pokloni se Kristu Kralju, posveti se njemu – to je spas!
Ali mi se nećemo Isusu klanjati pilatovskim srcem. On pere ruke (Mt 27,24). On nadmoćno prezire istinu (Iv 18,38). Premda točno shvaća da su ga iz zavisti predali – evanđelisti složno bilježe (φθόνος Mt 27,18; Mk 15,10), premda će triput ustanoviti da nema krivice na njemu (αἰτία Iv 18,38; 19,4.6), ipak je Isusa predao na raspeće umjesto Barabe. Ni san njegove žene nije pomogao (Mt 27,19)!
Prorok Daniel, nekoliko stoljeća ranije, kad je još uvijek u progonstvu, na stranom dvoru u objavi vidi kako ponizni Sin u ljudskom liku, kao Adamov potomak silazi (»kao Sin čovječji« Dn 7,13). Predaje se posve u ruke Očeve, izvršava njegovu volju. Doveden je, dana mu je vlast. Otac, Pradavni Bog, koji je od vjekova i ostaje dovijeka, dodjeljuje mu kraljevstvo i čast da mu služe svi: sve obitelji, svi narodi, svaki ljudski jezik (Dn 7,14).
Mudrac Daniel vidi kako Bog ispunja što je mesijanskom kralju Davidu obećao: »Imat ćeš sina kojemu ću ja biti Otac. Zauvijek ću mu utvrditi prijestolje.« (2 Sam 7,13.14)
U Americi već je izabrani novi predsjednik. Mi o Božiću biramo. Ljudska se vlast smjenjuje, a Krist Kralj vječno kraljuje. Je li za Svetu godinu 2025., koja je ujedno i 1100. godišnjica hrvatskoga kraljevstva, došao čas da si posvijestimo jednostavnu, bjelodanu istinu: Ako najveći dio ovog Božjeg naroda u domovini i po svemu svijetu, pripada Crkvi, onda mi odabiremo koga hoćemo da nam bude na vlasti; ako smo mi, Kristovi otkupljenici, daleko najveća većina, onda mi, a ne mediji, donosimo teme koje doista ispunjavaju naše glave i naša srca u ovoj državi. S Isusom možemo biti mudriji, marljiviji i brži od svih zlobnika. Zato, pokloni se Kristu Kralju, posveti život njemu – to je spasenje!
Ali kod proroka Daniela međutim to bijaše tek noćno viđenje (Dn 7,13), poput jednoga sna koji nas doduše može duboko dirnuti i iznutra okupirati, ali to je samo san, nije java.
Najbolje se Kristu Kralju klanjamo srcem ljubljenoga učenika Ivana. U Otkrivenju, pun životnoga iskustva i mnogih dana, kad već dobro zna kako stoje stvari, on motri ono najvažnije i presudno.
On vidi da je Sin jedno s Ocem. Prepoznaje da je Isus od mrtvih ustao. U uskrsnuću Isus je prvorođenac među mrtvima (Otk 1,5), prvi žrtveni prinos koji se Ocu daje. Uskrsnuće dio je njegove žrtve.
On je Bog, Alfa i Omega, Svevladar (Otk 1,8). Ivan zna što govori jer je kod Pashalne večere izbliza čudo kako kuca srce Krista Kralja (Iv 13,25). Potom je, zajedno s njegovom Majkom Marijom, motrio kako je na križu probodeno (Iv 19,34).
Ivan ne govori samo o prvom Kristovu dolasku koji je osobno iskusio i životom svjedočio o djelovanju Učitelja Isusa, njegovom križu i uskrsnuću. Ivan najavljuje onaj drugi, konačan dolazak Krista Kralja koji će biti dovršetak. Amen (2x Otk 1,6.7)! Njemu kaže Da (Otk 1,7). Blaženi je to čas kad ćemo svi gledati onoga koga smo svojim grijehom proboli (usp. Zah 12,10; Iv 19,37); sve obitelji na tlu zemaljskom oplakivat će njegovu svetu smrt (Otk 1,7).
Ako kao malo dijete zamišljam da ja imam svu vlast, onda je to simpatična djetinja maštarija. Ali, ako kao odrastao čovjek mislim da po miloj volji mogu vladati nad svijetom, a ne uviđam i ne priznajem vlast Sina Božjega, onda počinje kajinovsko ubijanje brata čovjeka, opako zlo, krađa i laž, usustavljeno pokvarenjaštvo.
Pred Pilatom koji se oportunistički lomi, Isus zna zašto je na svijetu. Došao je kao svjedok vjerni – mučenik (μάρτυς Otk 1,5. Svjedoči o istini. O istini strašnoj: da imamo stravičan, nerješiv problem, a to je grijeh (ἁμαρτία Otk 1,5) – pakleno, sotonsko kraljevstvo. Svjedoči o istini predivnoj: on nas ljubi (ἀγαπάω); on, Otkupitelj, svojom nas krvlju odrješuje (λύω Otk 1,5) od grijeha. Zato: pokloni se Kristu Kralju, posveti život njemu – to ti je spas!
Kraljevstvo Isusovo u tome je da nas – koje je izabrao – on čini kraljevstvom (βασιλεία Otk 1,6). Od nas stvara kraljevstvo koje pripada Ocu. Mi smo njegovo kraljevstvo. U tom kraljevstvu svi smo mi njegovi svećenici (ἱερεύς Otk 1,6): Sav svijet donosimo na oltar, ponizno prinosimo jednu, svetu Isusovu žrtvu. Njega primamo. I danas.
