Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na blagdan posvete Lateranske bazilike (9. studenoga): Ez 47,1-2.8-9.12; Ps 46,2-3.5-6.8-9; 1 Kor 3,9c-11.16-17; Iv 2,13-22
Poslušajte:
Draga braćo i sestre, živi Hrame Božji, dragi sveti! U ovoj Svetoj godini, kao hodočasnici na putu nade proslavimo svim srcem posvećenje majke i zaštitnice svih crkvenih zgrada, papinske bazilike sv. Ivana Lateranskog u Rimu. Neka nas podsjeti kako je naša Bazilika, svojim naslovom koji joj je papa Pio XII. podijelio pridružena kao manja velikim papinim bazilikama u gradu Rimu. Izvrsna je to zgoda da vam u ime naše Zaklade Anamarija Carević, zaklade za obnovu bazilike i izgradnju pastoralnog centra, svim srcem kažem hvala na vašoj neumornoj velikodušnosti, molitvama i maru, vašem znanju i svakom daru!
Isus Nazarećanin, svetom Zakonu podložan (Gal 4,4), slavi blagdan Pashe (Iv 2,13), slavi svoj dan. Mesija, Sin vječnoga Oca dolazi u Dom Oca svog, koji treba biti dom molitve (Iz 56,7; Mk 11,17). Dolazi pročistiti Hram Božji sveti, a to smo mi (1 Kor 3,17) – kako Apostol izravno tumači.
Gospodin postupa
Pogledajmo strahote koje Gospodin na zemlji čini (Ps 46,9)! Povlači crtu. Dosta je trgovanja, pogađanja i cjenkanja s Bogom. Gotovo je s mijenjanjem novca za novac i provizijama. Da, napravio je Gospodin pravi bič (Iv 2,15). Istjerao je trgovce krupnom stokom i onom sitnog zuba. Da, rasuo je kovanice i muški prevrnuo stolove. Ali nećemo čitati da je ikoga bičem ošinuo jer on zna što je to bičevanje od kojega će mu cijelo tijelo biti krvavo, izmrcvareno. Gospodin čisti, ne razvaljuje.
Zbiva se veliki reset koji mnogi danas zazivaju, a Gospodin ga je davno učinio: uspostavlja iznova; evo, sve čini novo (Iz 43,19; Otk 21,5)! Znamo iz iskustva da se zdrava duhovnost uvelike sastoji u tome da uklonim i ostavim po strani sve ono što treba ukloniti i ostaviti po strani. Treba doći do toga da doista povjerujemo Pismu i onome što Isus govori (Iv 2,22) – a to je jedno te ista živa Božja Riječ.
Nova, jedina žrtva
Zna Gospodin i najavljuje. Dolazi čas. Neće više biti ni volova, ni ovaca, ni golubova za žrtvenik (Iv 2,14). Jer Jaganjac Božji prinijet će jednu jedincatu žrtvu svojega tijela. Izvor će iz tog novog svetog Hrama njegova tijela provrijeti i kamo god ta voda dođe – sve ozdravlja i oživljuje (Ez 47,9). Nek poteče rijeka i razveseli Grad Božji, presveti Šator Višnjega (Ps 46,5). Pa to je jasna slika probodenoga Srca Kristova! Prorok je ocrtava u ono najteže doba, šest stoljeća prije Krista, kad je hram pod silom Nabukodonozorovom bio opljačkan i opustošen, razvaljen, a narod Božji u progonstvu. Prorok već gleda kako sveta voda iz novoga hrama dolazi sve do Mrtvoga mora da čak i njegove vode ozdrave (Ez 47,8). Proroka je vodio anđeo, a nama sam Božji Sin otvara svoje presveto Srce i da nam pokaže kako ga izjeda revnost za Očev dom (Ps 69,10; Iv 2,17).
Pročišćenih ušiju slušamo pozorno jednom zauvijek i više nikad nećemo lažne glase širiti. Ne, ne kaže Gospodin „Razvalit ću” kako će ga poslije i lažni svjedoci lažno okrivljavati. On najavljuje: „Vi ćete razvaliti” (λύσατε impt 2. l. mn. Iv 2,19). I prije nego što su vijećnici, vrlo rano u kronologiji evanđelja, donijeli paklensku odluku da ga ubiju (ἀπόλλυμι Mk 3; ἀποκτείνω Iv 5,18), Mesija već unaprijed najavljuje svoju žrtvu.
Sveti križ Isusov
Kojim znamenjem (Iv 2,18) potvrđuje Gospodin da ima autoritet nad Hramom Božjim koji je njegovo tijelo (Iv 2,21), koji smo mi (1 Kor 3,17)? Dobri Učitelj i ovdje spremno daje odgovor na postavljeno pitanje (Iv 2,19). Smije on to činiti zbog onog vječnog znaka koji je najavljen već u raju zemaljskom kao drvo života (Post 2,9). Nakon Uskrsa učenici će se prisjetiti i shvatiti (Iv 2,22): Pa to je križ! Ezekiel najavljuje, a teolog Ivan u Otkrivenju promatra puninu. Drvo života na kraju Biblije nije više samo jedno stablo, nego cijeli drvored s ove i s one strane vode žive. (Ez 47,12; Otk 22,2) Donosi plod ne jednom, nego svakog mjeseca. I nisu samo plodovi za hranu, nego i listovi ne opadaju i ljekoviti su (θεραπεία,). I to ne samo za izabrane, nego za sve svjetske narode (τὰ ἔθνη). To je znamenje kojim Mesija potvrđuje svoju vlast!
U tri dana Isus podiže razvaljeni hram svojega tijela (Iv 2,19.21). To je temelj koji Apostol opisuje, nema drugoga (θεμέλιος 1 Kor 3,11). Na tom se temelju svaki od nas naziđuje (ἐποικοδομέω 1 Kor 3,10) kao Božja građevina (θεοῦ οἰκοδομη 1 Kor 3,9). Taj temelj na oltaru slavimo i njemu se klanjamo. I usrdno molimo: Gospodine, pročisti do kraja, obilno nas zalij vodom živom iz Srca svojega da nikad ne upropašćujemo, nego da sve više i sve dalje gradimo sveti Hram!
