Veliki četvrtak
Mrkla noć je pala. Ljudi su se razišli svojim domovima. Ti si sam, Isuse, u vrtu patnje. Ti trpiš i za mene. Molim te, privini moj duh k sebi, da budem uza te: neka moje srce bdije s tobom.
I ja sam kao tvoji najvjerniji: oči mi se sklapaju. U glavi mi se roje misli. Ali ja ipak želim i molim da moje srce bude uza te, da kuca zajedno s tvojim u tvojem Gestsemaniju, u tvojim najtežim časovima…
Cijeli život služio si Ocu i ljudima. Iskusio si da se naš život sastoji od uvijek novih pokušaja. Znaš koliko nam znači ono malo dobra što ga uspijemo učiniti. I sada, kad si pred svojim najodabranijima do kraja razotkrio tajne svojega Srca, kad si stvarno već položio život za sve njih – za sve nas – oni ostaju daleko i bježe… I svenadmoćna utjeha Očeva napušta te: pred vratima neuspjeha, pred razbojnicima. Pred nama. Ti stojiš, padaš, satrven, u molitvi, izmučen, uplašen, do kraja potresen, sâm.
Moje su riječi siromašne, tvoja je patnja i tvoja ljubav golema.
Šutim, klanjam se… riječi samo smetaju.
Mislim na one koji trpe. Ti si s njima. Ništa više. Molim samo neka moje srce bdije s tobom.
Veliki petak
Dušo moja, budi miran grob mojemu Kralju!
Jedini časovi kada je prestalo kucati njegovo Srce. Iz ljubavi prema nama. Do uskrsnuća. Nek počine u miru! Od patnjâ, od naporâ i uvredâ – za nas… Za mene.
Moj Isuse, raskriljujem k tebi ruke da se sjetiš svoga križa, svoje muke. Moj Isuse, otvaram ti usta svoja da sve čuješ što mi želi duša moja. Moj Isuse, otkrivam ti srce svoje, prijestolje da sveto nađeš u njem svoje. Moj Isuse, uzdižem ti bolne oči. Zvijezdo moja, svijetli meni u toj noći!
Kao da u ovaj čas razumijem zašto je Pavao pisao da sada ostaju vjera, ufanje i ljubav. I da je ljubav najveća…
Na kraju ovog svetoga dana neka sve moje postane molitva.
Šutim. Neću reći ništa više. Klanjam se pred tvojim grobom.
O zašuti, umorno srce, i tiho tepaj sa mnom:
Isuse, daj da umrem s tobom.
Sasvim.
Da ti sâm uskrsneš u meni!
Velika subota
Želio bih i noćas, na kraju svega, smiriti svoje srce pred tobom i odabrati koju riječ…
Još jutros sam te molio, zajedno s Majkom, da moje srce staviš uza se, nek počiva s tobom. A sada sam već tako blizu tvog uskrsnog jutra i već mi srce treperi u u slavlju.
Anđeli, dođite i ponesite ova sirota zrnca pred proslavljenoga Kralja! To je moja molitva: da tvoja nova slava ispuni srca jer su stvorena za tvoju ljubav; da se naša srca slože s tvojim u tvojoj radosti; da složnim duhom proničemo otajstvo tvoga vječnog uskrsnuća; da životom svjedočimo tu uskrsnu radnost.
Za sve. I one koji neće – na ovoj zemlji – nikada znati. I one koje neću – na ovoj zemlji – nikad znati.
Ti znaš, Pobjedniče i Kralju moj!
Uskrsno jutro
Ima li prikladnije zgode da pokušam sastaviti koju rečenicu za uskrsnu čestitku do li ovoga proslavljenog Isusova jutra!?
O da sam uspio uhvatiti zrake nove zore i pokloniti ih svima i reći im: NOVI JE DAN! O da mogu čuti nebeski pjev anđela: ALELUJA! i zapisati ga ovdje.
Nedostaju mi riječi. Ništa zato. Neka ovo bude tren svečane tišine, poklon i hvala Ocu, sveta molitva: da kaplja Božje radosti prožme srce.
Trčim s Petrom i Ivanom do groba. Molim za sve kojima bi moje srce željelo čestitati…
Uskrsli Isuse, Bože naš! Daruj nam svoju radost: neka naša srca budu svjedoci tvoje ljubavi i slave, nek cijeli ovaj dan postane čestitka i molitva za sve koje u svoje uskrsnulo Srce stavljaš!
(1989.)
Niko Bilić
