Jako su uska vrata, vrlo tijesan put kojim je pošla naša pokojna župljanka, gimnazijalka Anamarija Carević dan potresa, kad ju je komad ruševine pogodio, i idućeg dana kada je pošla s ovoga svijeta. Od malena je bila s časnom Marijelom i našom Palminom djecom koja ovdje iz nedjelje u nedjelju, iz dana u dan pronalaze put izravno do Isusova Srca. Anamarijnu hrabrost i radost, marljivost i empatiju, njezinu spremnost na pomaganje drugima Nadbiskupska klasična gimnazija pamti kao svoje srce a nama je to pomoć da shvatimo da tijesan put vodi u Život. Zato naša Zaklada za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnoga centra ovdje u srcu našega glavnoga grada nosi ime po Anamariji.
Na svetkovinu, 12. lipnja, dobro se vidjelo kako je naša svetinja Gospodinovo Srce. Bazilika je biser oko kojega se mnogi pod vodstvom rektora patra Damira Kočiša i svim suradnicima tvrtke PP Invest marljivo zalažu da ga opet učine sjajnim i trajnim. A moja je ugodna zadaća da u ovom euharistijskom – zahvalnom slavlju svima vama molitvenim članovima i prijateljima, volonterima i donatorima od srca kažem iskreno hvala na svakoj molitvi, na svakoj pomoći, na svakom daru.
U dubini Staroga zavjeta asirska krvožedna sila samljela je Sjeverno kraljevstvo Božjega naroda a onda krenula na jug, na Judeju koja je preostala i na sam sveti grad Jeruzalem. Opsada je strašna, izazovna i vrlo moderna. Ponajprije to je pravi specijalni rat bez potegnutog mača, bez bačenog koplja.
Drugi su se uzdali u svoje bogove i svejedno su poraženi. Što se onda vi, Božji narode, uzdate. Ni vaš Bog vama neće moći pomoći pred velikim asirskim kraljem. Kad zagrebački potres došao, do kraja smo osjetili svoju malenost. Nema u stvorenom svijetu potpuno čvrstog, trajnog oslonca.
A kako mudri, dobri kralj Ezekija postupa. Ponajprije, ispisanu prijetnju i porugu koju je dobio on podastire Bogu. Njemu povjerava svoju parnicu. To je napad na Gospodina. Zato neka on posluša i pogleda. Izvrsna je to pouka i pomoć za svaki napad koji mi trpimo. Djevojka Anamarija prije smrti zapisala je, obraćajući se Majci Mariji, da je Isus njezin najbolji prijatelj. Za svoga mladog života to je potvrđivala cijeneći svetu misu i svetu ispovijed.
Kralj Ezekija najpreciznijom teologijom prozire prijevaru. Pa naravno da drugi, lažni bogovi nisu mogli pomoći oni nisu Bog. Kraljevska molba nije tek: Spasi nas! nego je živi interes za Božju slavu i objavu: nek svi upoznaju da si ti pravi Bog.
Uslišanje molitve dolazi čudesno brzo preko proroka. Štoviše od drugud znamo da su njih dvojica prijatelji. A Druga knjiga ljetopisa baš ističe da su zajedno molili – prorok i kralj. Čudesno su uslišani. Prošli su kroz uska vrata i nije ih snašla propast. Sačuvan je biser, nije ga asirska čizma pregazila.
Svu mudrost cijele Biblije, Zakon i Proroke, Rabbi Isus u evanđelju sažima u poznati zahtjev: činite! U Govoru na gori traži do zajednice svojih učenika akciju. Ono što sami očekujemo od drugih ljudi, to moramo njima činiti. Zato postoji naša Zaklada kao prilika i prostor za djelovanje. Tu je obnova i izgradnja, tu je čuvanje uspomene na sve ono Božje u Anamarijinu životu – ponajviše kao poziv mladima danas. Tu je napokon veza između domovinske i iseljene Hrvatske. Svi koji žele lako s mogu uključiti – zahvaljujući internetu to se dana može doslovce jednim klikom.
Ne možemo mi samom svojom snagom prođi kroz uska vrata, teško nalazimo tijesan put. Zato se danas još jednom duboko klanjamo svetinji – živom srcu naše vjere. U svetoj pričesti primamo biser koji u srcu čuvamo.
23. 6. 2026.
