3. vazmena nedjelja u liturgijskoj godini B
U Lukinu Evanđelju izvještaj o dolasku uskrsloga Krista među učenike u Jeruzalemu slijedi nakon ukazanja dvojici učenika na putu u Emaus. To je prevažna činjenica. Ne samo da su se učenicima u Emausu otvorile oči kojima je u početku bilo uskraćeno prepoznati Isusa, ne samo da im je sporo srce postalo goruće srce dok im je tumačio Pisma, ne samo da su od raspravljanja došli do molitve kada kažu: »Ostani s nama« (Lk 24,29), nego oni se vraćaju u Jeruzalem. Vratili su se onamo odakle su po naravi htjeli pobjeći. Mjesto muke, križa i smrti postaje za njih sveto mjesto. Oni se vraćaju u krug učenika. I tu će ponovno susresti istoga Isusa. Točno, dolazak Isusov među učenike u Jeruzalemu pravi je zaključak puta u Emaus.
Put do vjere
Isus dolazi među učenike, a njihova prva reakcija je – vidimo – zbunjenost i prestrašenost. Nije dosta sam fizički i povijesni događaj uskrsnuća. Potrebno je uživo se susresti s Isusom, prepoznati i iskusiti da je to on.
Evanđelja još jednom pokazuju svoj oprez. Učenici su već svjedočili o svojim susretima s Isusom. Upravo u taj čas govore o svojim iskustvima. Već ispovijedaju da je Isus uskrsnuo, znaju da se ukazao Šimunu, učenici iz Emausa pripovijedaju svoj doživljaj. Ali potrebno je još više.
Pravi čovjek
Učenici sumnjaju. Nisu sigurni što to vide i tko dolazi među njih. Misle da vide duha. Stoga im Isus, slično kao i Tomi, skreće pozornost na svoje tijelo. Govori o svojemu tijelu. Prema Evanđelju Isus je za zemaljskoga života i poslije uskrsnuća pravi čovjek. U Lukinu Evanđelju sam jasno govori da ima kosti i tijelo, nije tek fantom ili privid. Pokazuje apostolima ruke i noge koje bijahu prikovane na križ. Kao što je u početku Riječ tijelom postala, tako i sada pred dovršetak zemaljskoga poslanja Isus ostaje u svijetu kao uskrsli i proslavljeni. Gospodin je i dalje Učitelj koji poznaje osjećaje svojih sugovornika. Zna za njihovu bojazan i potrebu da se uvjere.
Povijest Crkve nose sakramenti koji imaju svoj materijalni element. Čovjek je duhovno biće u materiji. I od materije smo građeni. Imamo tijelo. Stoga je kršćanska vjera vezana uz tijelo. Kršteni smo vodom, pomazani uljem, ispovijedamo se izgovorenim riječima, primamo hostiju u pričesti…
Blagovanje
Zašto Isus traži hranu koju »pred njima pojede« (r. 43)? Hrana je ponajprije dokaz Isusova tjelesnoga uskrsnuća. On uzima hranu i jede. Želi pokazati isto ono što u Matejevu Evanđelju na kraju stoji: »Ja sam s vama u sve dane.« (Mt 28,20). Svojim uskrsnućem nije izgubio svoje čovještvo. Nije nas napustio. Dovijeka je pravi Bog i pravi čovjek.
Hrana daje osobit naglasak. Ima i drugo značenje. Isus je u zajedništvu s učenicima dok jede. Kao što je i kod Posljednje večere bio zajedno s njima. Blagovao je pashalno janje. Središnji spomen na njegovu smrt i uskrsnuće bit će euharistijsko blagovanje. Isus je za zajedničkim stolom s nama grješnima i malovjernima.
Isus i Pisma
Uskrsli Gospodin otvara pamet svojim učenicima da razumiju Pisma, slično kao što je tumačio dvojici na putu u Emaus – počevši od Mojsija pa preko svih proroka. Isusovo tumačenje na putu u Emaus bilo je tako plodno i djelotvorno da slušateljima gori srce i da oni pozivaju toga čudesnog učitelja da ostane s njima, premda još nisu prepoznali tko je.
Luka doslovce piše da je učenicima trebalo otvoriti pamet. Iskustvo je Crkve tijekom stoljeća da se Pismo može shvatiti samo u onomu Duhu u kome je pisano. Traži se otvorenost za istinu i za Božju dobrotu. Potrebna je umska sloboda. Terapeutskim studijem Pisma učenici tek shvaćaju Isusovo uskrsnuće. Tek tada mogu biti svjedoci. Isprva još od radosti ne vjeruju i čudom se čude.
Važno nam je što se Isus, kao i u nekim drugim ključnim trenutcima svojega života, služi Svetim pismom – onom Biblijom koju tada imaju u rukama, a mi je obično zovemo Stari zavjet. Baš na ovomu mjestu u Lukinu Evanđelju spominju se Mojsijev Zakon, Proroci i Psalmi pa su tako naznačena sva tri dijela hebrejskoga kanona. Isusov postupak sa Svetim pismom vrlo je suvremen i danas razumljiv. Isus u Pismu traži i nalazi sve što ima o njemu. Tumači svoju osobu. To mu je orijentir. Treba se ispuniti sve što je u Pismu o njemu napisano.
Nebeska sila
Uskrsli Isus svojim učenicima nalaže da ostanu u Jeruzalemu dok se ne obuku u Silu odozgor. U Lukinu Evanđelju to je jasan poziv na ono što će isti Luka opisati u Djelima apostolskim: slavni silazak Duha Svetoga na Pedesetnicu. Apostoli poslušno izvršavaju Učiteljev nalog. U molitvi jednodušni s Isusovom Majkom apostoli čekaju.
Isus im je već kod Posljednje večere obećao drugoga Tješitelja i Pomoćnika koji će ih bodriti, nadahnjivati. Duh Sveti dozivat će im u pamet sve što im je rekao. Duh Sveti uvest će ih u svu istinu. Nakon uskrsa potrebni su još i Duhovi da apostoli preuzmu svoju službu u cijelosti.
U Lukinu Evanđelju Sila odozgor jest također Sila Svevišnjega koja je u početku sišla na Blaženu Djevicu u Nazaretu. Sada je svi apostoli trebaju odjenuti – obući se u Silu. Onda mogu pronositi Krista svijetom.
