O sadržaju i teološkom značenju liturgijskih čitanja na 27. nedjelju u godini A: Iz 5,1-7; Mt 21,33-43 – “Snaga Novoga Saveza”
Evo na početku nastavne godine najnoviji prinos u ovim novim medijima na našem Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom sa Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Za još temeljitije razumijevanje i primjenu Kristova evanđelja, za čitanje i slušanje.
Ovaj put na dan sveudilj omiljenog zaljubljenika Božjega, svetog Franje Asiškog, 4. 10. 2026., o 800. godišnjici njegova preminuća, lako možemo pojmiti da je naš život dragocjen vrt, vinograd koji nam Bog daje. Sad je čas da pogledamo do kakvih smo plodova došli. S kakvim urodom dolazimo pred Božje lice.
Prema Pavlovoj poslanici plodovi su ono istinito, časno, pravedno, čisto ljubazno, hvalevrijedno – kreposno i pohvalno.
Jučer nas je kod večernje svete mise djevojčica Alma podsjetila na onu djetinju, zanesenu, zaigranost srca s kojom je sveti Franjo u stvorenjima prepoznavao Božju ljubav.
Kontemplaciju ovog današnjeg evanđelja volio bih započeti od onoga časa kad gospodarev sin dolazi u vinograd (Mt 21,39). Otac ga je poslao (ἀποστέλλω). Odijelo i ponašanje, njegov tjelesni izgled, pogled njegovih očiju odgovaraju statusu njegove obitelji.
Najvažnije nam je da to prizor o kojemu Isus govori. Kristove riječi stvaraju Kristov prostor i Kristovo ozračje.
Što li je u duši ovom mladom čovjeku kad zna što se već bilo dogodilo? Kad je došao, odrješiti, snažni momci, radnici u vinogradu, najamnici, zgrabili su ga. Opako im lice, opako im srce. Izišli na njega s mačevima i toljagama kao da je on razbojnik (usp. Mt 26,47). Već su pokazali svoju metodu: udaraju, kamenuju, ubijaju (Mt 21,35). Kako li se u taj čas osjeća sin uhvaćen od brojnih i nadmoćnih? Vrijeđaju, rugaju mu se; pritijesnili ga, tuku, šamaraju, pljuju i psuju. On, dostojni nasljednik, izbačen je iz svoje baštine. Ubili su ga – smišljeno, krvožedno, bešćutno, iz vlastite računice. To je očito proročko središte ove pouke koju Isus daje i u kojoj se jasno razlikuju dvije strane.
Na istog sina gospodareva gleda otac i u srcu očekuje: »Poštovat će ga« (Mt 21,37). Gledaju i oni bezdušnici s nekom posve iskrivljenom i nemogućom pravničkom logikom: Život će mu oduzeti, pa će baština njima pripasti. Pljačkaju! Gospodar daje, iznajmljuje (ἐκδίδωμι 21,33) ono što je marljivo, s trudom i naporom posadio, ogradio, iskopao, sagradio. Talenti su to koje povjerava slugama zato da donesu plod u svoje vrijeme (usp. Mt 25,15). Ma već ona pra-zapovijed na početku Biblije, zapovijed koja je blagoslov, nalaže: »Budite plodni!« (Post 1,28).
Mesija Isus, naš Gospodin, često u poučnim slikama iz života tumači kako to Bog kraljuje, što je to Božje kraljevstvo. Središte i polazište, evo i ovdje, njemu je: čovjek (ἄνθρωπος Mt 21,33) – domaćin, gospodar vinograda. On ne odustaje. Kad je došlo vrijeme berbe, on i opet šalje sluge, veći broj nego prije (Mt 21,36). A na drugoj strani sirovo nasilje i grabež. Siju smrt.
Gospodin Isus, Očev sin, posve otvoreno govori upravo glavarima svećeničkim i starješinama narodnim (Mt 21,13), onima koji će biti voditelji njegova smaknuća. Na vrijeme im pruža pravu priliku: »Odustanite od svoga zla! Sami vidite!« U Izaijinu starozavjetnom duhu pozvani su sami prosuditi i presuditi (usp. Iz 5,3).
Pred vječnim Sinom vječnoga Oca i mi danas iskreno ispitujemo savjest: Koliko smo mi narod koji donosi plodove Božjega kraljevstva (Mt 21,43)? U pitanju je ključna odluka i konačna sudbina.
Gospodin ih potiče i daje im priliku da zavire u sveta Pisma na koja su se pozivali i oslanjali. Čitaju li ga oni uopće? Jesu li upoznali Pismo?
Bolan, neljudski trenutak kad su zgrabili sina da ga izbace i ubiju središte je ovog evanđelja koje odmah razumijemo jer nas vodi u Maslinski vrt i na goru Kalvariju izvan svetog Božjega grada Jeruzalema. Zgrabili su ga, izbacili i ubili (Mt 21,39).
Međutim vrhunac, rasplet i zaključak ovog evanđelja tek dolazi. Objavljuje ga Pismo – psalam koji govori o čudu u našim očima, o djelu koje sam Bog čini (Mt 21,42; Ps 118,23). Isus proročke riječi usvaja i primjenjuje, razjašnjava i do kraja ostvaruje. Kamen koji su graditelji prezreli i odbacili; sin baštinik, koga su zgrabili, izbacili i pogubili, postat će kamen temeljac za živu zgradu od živoga kamenja.
Čudesno, nadnaravno Božje djelo jest čin uskrsnuća. Tijelo ljubljenoga Sina, koji zaslužuje sve poštovanje, – tijelo okrutnim bičevima ljuto, divljački izbičevano, teškim križem opterećeno i do krajnosti izmrcvareno; prebolne rane na probodenim rukama i nogama, glava izderana i izbodena trnjem, utroba rastrgana kopljem koje se krvnički do srca zarinulo, – na uskrsno jutro, u čas kad je Bog htio, u snazi Duha Svetoga ustaje na život. Kamen koji su graditelji odbacili, postaje kamen zaglavni! (Mt 21,42; Ps 118,22)
Tako nastaje mjesto vječnoga, konačnog suda za sav svijet. Bog nam nudi, poziva: »Evo, sami procijenite što je pravo!« Ali onda – baš u duhu Biblije, baš u evanđeoskom duhu – sam Bog daje bez kraja velikodušan, kraljevski odgovor. Prima nas, evo danas, u posve nov vinograd u koji uskrsnuli Sin, nakon što je pobijedio naše prepade i kamenje, udarce, grabež i ubojstvo, posve oslobođen, dolazi i govori nam: »Mir vama!« (usp. Lk 24,36; Iv 20,19.21.26).
4. 10. 2026.
Otpjevni psalam:
Odgovori