Sveta Marija Bogorodica, 1. siječnja: Br 6, 22-27; Gal 4, 4-7; Lk 2, 16-21
Gledamo li baziliku Presvetoga Srca Isusova usred glavnoga grada, koja od novoga potresa ima nove ruševine, razumijemo što su pastiri u božićnoj noći našli. Narod Božji ne okuplja se u crkvi, zaštićen pod svodovima goleme, drage zgrade, nego sa strane. U preko stotinu potresa zadnjih dana sa zebnjom smo do kostiju oćutjeli kako je prolazan naš svijet, nema uporišta u sebi. Pastiri “pronalaze Mariju, Josipa i novorođenče u jaslama” (Lk 2,16), u priručnoj staji. U privremenom su, nedostojnom i nedostatnom skloništu. Odmah mislimo na Petrinju, sisački kraj, cijelu Banovinu i još nam je jasnije. A upravo tamo planula je buktinja ljudske dobrote! Hrvatski je narod duboko natopljen Duhom Kristovim. Nova godina od naravi pali oganj nade, nove perspektive i očekivanja.
U betlehemskoj štalici očituje se otajstvo Blažene Djevice Marije Bogorodice, koje svetkujemo na prvi dan nove godine. Svetkovina je to koju obilježava Duh Kristov, Duh Sina Božjega (usp. Gal 4,6). Sin Božji podlaže se Zakonu (Gal 4,4). Osmoga dana po rođenju prima obrezanje (Lk 2,21). Dobiva točno ono ime koje mu Otac dodjeljuje. Otpočetka ostvaruje Božju volju. Još prije nego je bio začet Bog je po svom glasniku Gabrielu objavio svoj naum. Objavu je primila Marija, objavu je primio i Josip. Dijete će se zvati Isus (Mt 1,21; Lk 1,31). U tom je imenu njegov životni program, smisao njegova života. U tom je imenu Duh Kristov, Duh Boga koji spašava.
Pogled na Majku Mariju s Djetetom Isusom vodi nas u središte kršćanske vjere. Pokazuje da “Bogu ništa nije nemoguće” (Lk 1,37). Jedna žena, jedna Adamova kći, rađa Božjega Sina. Od žene je rođen (Gal 4,4). Običavamo je zvati i tako točno kažemo: Majka je Božja. Kako je to moguće? Sin koji je odvijeka Sin svojemu nebeskom Ocu prima svoje čovještvo – svoju običnu, pravu ljudsku narav – pod srcem Majke Marije. Kad je u Božjem računu vrijeme došlo do punine (Gal 4,4), u njezinoj majčinskoj utrobi Bog Sin postaje čovjekom. Marija rađa čovjeka koji je druga božanska Osoba.
Bog šalje Sina (Gal 4,4), Bog šalje Duha (4,6). U dragom tijelu Marijina sinčića, miloga prvorođenca u majčinu toplom zagrljaju, Duh je Kristov, Duh Sina Božjega. Majka je pravom Bogu i pravom čovjeku Kristu, Svjetlu od Svjetla, rođenu, ne stvorenu, iste biti s Ocem. Bog od Boga biva rođen od žene. To je tajnovita i čudesna istina vjere koja nas u svemu izdvaja i izdiže. Zato je s pravom danas Svjetski dan mira. Ljudima je zapravo nemoguće, toliko puta smo se uvjerili. Ali Bogu ništa nije nemoguće. Majka Marija rađa onoga koji je Knez mira (Iz 9,5). Sin Božji, koji je koračao ovom našom zemljom kao pravi Sin Čovječji, stup je ljudskoga mira. On je nositelj mira s Bogom pred grijesima koji tište savjest, mira u duši pred uzdrmanim svijetom, mira među ljudima kad zloća i mržnja napadaju.
Duh Kristov duh je blagoslivljanja, duh blagoslova. To je moć darovana čovjeku da govori riječi kojima ne samo da izlazi iz zatvorena kruga vlastite sebičnosti i usmjerava se prema bližnjemu, nego te riječi Bog sluša i izvršava (“ja ću ih blagoslivljati” usp. Br 6,27). Po tome smo slika Božja. Od samoga početka Bog daje blagoslov svojim stvorenjima (Post 1,22.28; 2,3), a onda i čovjek sve tamo od Abrahama može blagoslivljati (Post 12,2; 14,19). Na tvoju riječ, brate, sestro, Bog će čuvati tvojega bližnjega (Br 6,24) i donijeti mu mir (6,26). Na tvoju riječ Božje lice bit će mu svjetlo koje nad njim sjaji (Br 6,25). Bog će svoje lice vedro uzdignuti prema tvom bratu čovjeku (Br 6,26). Možeš zazvati Božje ime tako da stanuje na tvome bližnjemu (Br 6,27). Tako se stvara zajednica, tako se gradi mir.
Duh Kristov duh je poniznih, siromašnih pastira na rubu društva koji postaju poput anđela. S jedne strane donose objavu koju su primili (λαλέω Lk 2,18 usp. 17.20), i oni objavljuju radosnu vijest koju su čuli (γνορίζω 2,17 usp. 2,15). Nije čudo da se svi dive (2,18). S druge strane oni hvale Boga (αἰνέω 2,20 usp. 2,13). Baš kao anđeli koji su im se ukazali. Slično kao Sin Božji kad govori: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje” (Lk 10,21).
Duh Kristov duh je Marijine kontemplacije. Ona čuva sve te čudesne riječi (Lk 2,19) koje su pastiri čuli: da je njezin sin Spasitelj, da je Mesija, da je Gospodin (Lk 2,11) – to maleno i slabašno, slatko i milo djetešce u njezinim rukama koje treba svu njezinu skrb i zaštitu. Te riječi ona promatra u svom srcu (2,19).
Duh Kristov duh je Otkupiteljev. Daje nam slobodu, više nismo robovi (Gal 4,7). Bog nije okrutni tlačitelj koji bi bezdušno zahtijevao pokornost, zgaženost i stalnu patnju stvorenja, nego je Otac. Kad gledam Mariju, Majku Božju, kad gledam Bogorodicu, onda vidim da sam sin, da sam kći. Otac nebeski dao mi je zauvijek svoju baštinu (Gal 4,7).
ur. 5. 1. 2021.
