(Krist Kralj 2026.)
Ne bi li bilo daleko prikladnije danas iz istoga Matejeva evanđelja čitati u posljednjem poglavlju kako Isus po Uskrsu, slavan neosporivo proglašava jasno i glasno: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!« Jer to danas slavimo. Taj silan Božji dar za kojim svim bićem čeznemo da se možemo posve predati u njegove dobre, sigurne, i blage i čvrste ruke, kako u ovim zemaljskim, ljudskim stvarima, koje su po našoj mjeri i nama su povjerene, tako i u onim visokim Božjim stvarima, koje nas nadilaze i ne vladamo njima, koje nas čekaju i kad srce odbroji sve zemaljske otkucaje i mi s ovog svijeta pođemo.
Ali ne! Mi danas ne čitamo o slavnom proglasu prije Uzašašća, nego gledamo na Sudnji dan koji nam otkriva tajnu vječne vlasti – vlasti koja se ne zaustavlja na granicama ljudskog života i ljudske smrti, nego seže tamo gdje je beskonačan zagrljaj Oca koji nas blagoslivlja, ili pak đavolji bijes i nemir bez kraja.
I najmoćniji vladar ovoga svijeta umire. Ako je činio dobro, častimo ga; ako je bio tiranin, sam će si oduzeti život ili će ga prvom prilikom smaknuti.
A Isus je prvina usnulih, prvi plod od svih umrlih, prvi prinos koje se daje Bogu. Tamo gdje ljudska vlast staje, njegova se nastavlja, jer je prošao kroz smrt kao pobjednik. On, Sin Božji, htio je postati sin Adamov, sin čovječji. Po čovjeku smrt, po Sinu Čovječjemu život.
Gdje su počeci i temelji vječne vlasti? Nisu u zakučastim konspiracijama i smicalicama, niti u nedokučivim umijećima. Ponajprije će to roditelji odmah razumjeti. Kad ste onog najmanjeg, svoje dijete, nahranili i napojili, tada ste Krista primili, Kristu Kralju ste se poklonili. Kad ste sina, kćer – kad su doslovce goli rođenjem došli na ovaj svijet, odijevali, presvlačili – od onog najmanjeg, slatkog dječjeg haljetka, pa do mladenačke i odrasle dobi; kad je majka to maleno, posve nejako, a posve milo stvorenje privinula na grudi, primila ga u toplo naručje, tada mu je dala da do dna duše osjeti kako nije stranac, nego da je njihov, da je voljen; kad ste mu s ljubavlju pomogli da iziđe iz tamnice vlastitih teških osjećaja i unutarnjih muka još tamo u ranom djetinjstvu, već tada poklonili ste se Kristu Kralju, postali ste dionici njegove kraljevske vlasti.
Stvar je tako jednostavna! Baš ovih dana, kad se još jednom na svjetskoj razini sastadoše oni kojima je na srcu velebna azijsko-pacifička suradnja, kad se predsjednici triju velesila uživo susretoše, još više shvaćamo kako se veličina zemaljske vlasti vidi u evanđeoskim kriterijima: gladnome dati hrane, žednome piće, obuzdati rat i njegovati takav mir da u svojoj domovini ne budem stranac, nego svoj na svome. Dok nas još jednom do kosti potresaju slike Vukovara i Škabrnje, Veleprometa i Ovčare, još bolje razumijemo da je vlast uspješna onoliko koliko brani svoje ljude da ne moraju goli u progonstvo, pod mučila i pred zvjerski metak. Pa i kad s pravom završe u zatvoru da to bude na obraćenje i popravak, za život, a ne za smrt.
Danas, pred Kristom Kraljem, želimo s posebnim poštovanjem zahvaliti onim brojnim doktorima – liječnicama i liječnicima koji nam brižno, stručno i toplo ljudski pomažu u bolestima tjelesnim i duševnim i vode nas do zdravlja.
Tko zapravo vuče konce ovoga svijeta? Krist je Kralj pred kojim Otac na dan Suda okuplja sve narode. Krist je Kralj zato što se ponizno poistovjetio s najmanjim od svoje braće i objavio nam kako Bog kraljuje.
Njemu je Otac sve podložio zato što se on posve podložio Očevoj volji. Što je Bog davno po proroku navijestio, to Isus, dobri Pastir izvršava. Pa on je prvi gladno mnoštvo nahranio – jednom pa još jednom. Ženi Samarijanki ponudio je vode žive. Utamničenom rođaku i preteči Ivanu poslao je radostan odgovor. Gubavcima koji su po sili zakona bili isključeni iz zajednice čudesno je vratio zdravlje i učinio ih svojim svjedocima.
Isus je Pastir dobri koji je potražio izgubljenog Zakeja i Mateja. Pozvao je Tomu da vidi i stavi svoju ruku, da se vrati na put vjere. Prosvijetlio je zalutaloga Savla. Onoga bolesnika, koji je cijeli jedan odrasli život, 38 godina, bolovao i tražio čovjeka, Isus je ozdravio. Kakav je silan predah i blaženi odmor dao onima koje su paklenski mučili i razdirali grijesi i zlodusi, pa i cijela legija!
Koje je tajna vječne vlasti? Krist je Kralj zato što se do kraja ponizio i posve snizio. I na križu, on je žedan. Petar ga pretvara u stranca kad kaže: »Ne znam toga čovjeka«. Na Kalvariji oduzimlju mu i tuniku da ostane gol. Mučen, u krajnjoj boli, pod preteškim će križem samo od Šimuna Cirenca i pobožne Veronike dobiti neku pomoć. Kad su ga kao razbojnika uhitili, utamničenika bičuju, udaraju i pljuju, trnjem ga krune, divljački mu se rugaju. Zato on trećega dana, na Uskrs može reći i ponoviti: »Mir vama!«. Proglašava kraljevstvo svoga mira. Zato mu se mi ponizno klanjamo i smjerno molimo: I danas nas u našoj gladi nahrani, samim sobom ti nas napoji!









